Piše: Lana Poljak Branisavljević
BITI KAO DIJETE
Ovih dana oči ljudi diljem cijelog svijeta uprte su u jedno posebno maleno dijete. Dijete po imenu Isus koje je svojim rođenjem i dolaskom na zemlju donijelo mogućnost za spas svakom čovjeku te preokrenulo tijek ljudske povijesti. Slika rođenja slika je novog početka, radosti i novosti života.
Probajte dozvati u sjećanje trenutak kada ste po prvi put primili maleno dijete u svoje ruke, možda svoga sina ili kćer. Koliko divljenje u nama nad tom veličanstvenom tajnom života.
Zagledamo li se ovih dana u jaslice ili pak u oči djeteta u svojoj blizini, uočiti ćemo jednostavnost, krhkost i nježnost. Dijete pruža svoje ručice da ga zagrliš, prihvatiš, da se osjeti dobrodošlim i sigurnim. Promatram ovih dana svoju djecu i divim se Onome koji je tako čudesno satkao baš svako stvorenje. Gledam ih s koliko žara kite bor, koliko radosti u glasu dok pjevaju omiljene pjesmice, onaj sjaj u njihovim očima dok palimo lampice, pečemo kolače…
Gdje smo mi odrasli izgubili tu “posebnu” radost iznutra? Zašto smo često toliko komplicirani? Zašto rutinski i po navici “odrađujemo” stvari i poslove? Zašto tako rijetko u drugima vidimo dobro? Pitam se, koliko je “maski” na našim licima kako ne bi možda zaplakali ili pokazali da nas nešto pogađa? Zašto smo tako ozbiljni i strogi?
U dječjim očima stvari izgledaju jednostavno, one se rješavaju sada i odmah. Kada su radosni oni to sa svima dijele, kada su tužni plaču. Brzo se naljute, ali još brže odljute i oproste. Iskreni su i neposredni. Puno razmišljaju i postavljaju bitna pitanja o životu i svijetu.
Upravo ovih dana zagledajmo se u to posebno dijete u jaslama. Radi nas je došao, radi tebe i mene. Spustio se u našu stvarnost, u naš život, da nam otkrije smisao i donese radosnu vijest! Gledajući Njega otkrijmo iznova u sebi tu ljepotu duhovne stvarnosti, svoje duhovne duše koja je tako čudesno satkana.
I poželi biti opet nov i baš poput djeteta, iskren, radostan, radoznao, spreman praštati, puno se smijati, ali i zaplakati, ne boj se zapjevati i zaplesati. Budi ono što jesi – dijete svoga Stvoritelja!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
