KAO DIJETE
Upoznati Isusa znači prepoznati Boga. Prihvatiti Isusa znači povjerovati Bogu. Zavoljeti Isusa kao prijatelja znači u Bogu vidjeti prijatelja i živjeti sretno u tom prijateljstvu. Gledati kako Isus liječi i pomaže ljudima, pomaže tebi da vjeruješ kako Isus liječi i dodiruje tvoju muku i depresiju, izvlači te iz nje i opet te čini zdravim i sposobnim da činiš dobro. Isus je došao uništiti naše grijehe. Uništio ih je time što nas je otkupio. On je pošao na križ i u smrt, kako bi svojom krvlju uništio naše grijehe, krivice i zla koje smo počinili, kako bi popravio sve ono krivo što smo jedni drugima činili i osobito ono što smo činili Bogu i njegovu svijetu. Isus, dakle, nije samo nama oprostio, nego je i popravio ono što smo mi pokvarili. On svojim otkupljenjem stvara novi svijet popravljajući onaj koji smo grijesima i zlim djelima iskrivili. U Isusu je oproštenje, ali i popravljanje narušenog svijeta.
Isus ne voli grijehe, ali voli grešnike, kaže da je došao izliječiti bolesne i zato Isus razlikuje grešnike od grijeha.
On se miješao s njima. Tko se osjeća grešnikom, Isusov je prijatelj i miljenik. U Isusovoj anegdoti o samodostatnom farizeju koji sebe hvali da štuje Boga, da čini sve dobro, i cariniku koji priznaje svoje grijehe, Isus pristaje uz carinika: “A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: “Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj dođe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.”
Dobro je ako vidiš svoje grijehe, pa ih priznaš. Tada ih Isus uništava i njih više nema. Zlo je ako ih ne priznaješ i ako misliš da si pravedan i ne trebaš Boga. Sveti Ivan kaže: “Ako kažemo da grijeha nemamo, varamo sami sebe i istine nema u nama. Ako pak grijehe priznamo, Bog koji je vjeran i pravedan oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.” Nije problem grijeh, nego naše nepriznavanje grijeha. Budući da priznaješ grijeh, da te on čak odviše pritišće, budi siguran da ti je oprošten i da je Bog popravio tvoj život.
Spašen si te imaš pravo skočiti u Isusov naručaj i gledati kako otac nebeski kao najnježniji otac širi ruke da te primi.
Važno je prihvatiti tu Božju ponudu u Isusu Kristu. Nemoj se praviti grešniji nego što jesi. Pogotovo nemoj pomisliti da je tvoj grijeh jači od Boga. Samo je jedan neizmjeran, apsolutan, vječan. a to je Bog. Prema tome, nema grijeha koji bi mogao biti tako velik da ga on ne bi oprostio. Važno je stoga biti poput djeteta koje sve prima od svojih roditelja i njima vjeruje. Isus je to rekao riječima: “Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.”
Pred onima koji primaju kraljevstvo Božje kao djeca Isus širi ruke i kaže da ih želi zagrliti. Isusu su donosili dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili, a Isus ih dozva i reče: “Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!” Novi zavjet se naziva Radosna vijest. Isus je počeo svoju propovijed upravo riječima: “Kraljevstvo Božje je pred vratima. Obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti!”
Dovoljno je zagledati se u Isusa iz Nazareta svojim duhom i već ćemo osjetiti da smo zdravi. Možemo gledati minutu, dvije, tri u njegove oči i osluškivati njegov glas i njegovo srce i tada ćemo doživjeti kako nas zahvaćaju Božja ljubav, praštanje, dobrota i kako mrak u nas ulazi svjetlo, a iz nas odlaze i bolest.
Isus iz Nazareta je jedinstvena osoba ljudske povijesti. Nitko nije činio takva djela kakva je on činio. Nitko nije govorio tako kao on. I nitko nije sposoban osloboditi te tvoje bolesti i nevolje, utješiti te i ohrabriti i tako te opet uvesti u život – kao on.
Danas mu pruži ruku i pođite zajedno u život.
https://hagio.hr/uncategorized-hr/klub-podupiratelja-zaklade-tomislav-ivancic-za-2023/

Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)