Tomislav Ivančić, transkript sa seminara

Bog želi da svi budemo vrhunski. Bog pati zato što smo mi jadni, što mrmljajući radimo svoj posao umjesto da ponosno rastemo u svome zvanju. Svatko može biti velik, čuven,  glasovit u svom zvanju. Otkrij zvanje, pogledaj jesi li ga zakopao, pa ga onda otkopaj i moli da raste. 

Reci Bogu da želiš biti vrhunski čovjek u tom zvanju.  Hoću, Bože. Samo reci Bogu i vidjet ćeš da ćeš to postati.  Ja hoću biti vrhunski. Ponavljaj si to svaki dan. Ja vjerujem –  reci. Reci Bogu da  želiš taj talent, da uzimaš nadahnuće Duha u ruke i želiš to biti…  Hoću, Bože, ponovi si tri puta. Ja vjerujem da to mogu biti, ja vjerujem. Ja vjerujem, dokle god ne osjetiš kako je duša prihvatila taj program. Tada se u mozak upisuje taj program. Ja vjerujem, ja vjerujem. Hoću biti vrhunski. Odlučite da ćete to govoriti svaki put kad ustanete: ja vjerujem, ja hoću biti to. Ja vjerujem, ja hoću biti vrhunski u tom i tom. Vrhunski. 

Pazite, Bog ne želi drugačije nego da vi budete vrhunski, Bog ne želi prosječne. To đavao želi prosječne. Bog želi vrhunske jer svi kažu: gledaj što je njemu Bog učinio. I Boga slavimo na taj način, a ti postaješ isto glasovit. 

Shvati, Bog želi da budeš svet. Ne boj se. Samo reci da. On samo čeka tvoj da. Odluči to ujutro čim  ustaneš, navečer prije spavanja, preko dana češće se zaustavi i reci: Da, hoću. Prihvaćam to zvanje, hoću biti vrhunski u tome. Vjerujem. Govori  dok opet ne osjetiš da ti je duša prihvatila i opet djeluje u tebi. Vi ćete vidjeti čudesa među vama. To mogu svi, i oni koji su vjernici i koji su nevjernici. Važno je da reknu svoj da,  da uzmu svoj talent jer svatko ga ima na svijetu. 

Kao što svaka biljka ima svoje mjesto, svaki cvijet ima svoje mjesto, svaki čovjek ima svoj talent, svoje zvanje, svoje nadahnuće, svoje sposobnosti od Duha Svetoga.  Negdje si to dobro predbilježite da ne zaboravite, jer bit će vam žao poslije u Nebu. Upišite si to. Ja vam mogu iskreno priznati: sve što sam u životu postigao, samo sam po tom što sam rekao da Bogu – hoću. I čim to zaboravim, ja osjetim da padam, padam. I opet se sjetim: ja hoću biti vrhunski svećenik,  ja hoću biti vrhunski znanstvenik, hoću biti vrhunski predavač, hoću biti vrhunski hagioterapeut. Stvari idu naprijed čudesno. I tako se odjednom  otvaraju vidici, vizije, nove snage, a ja se samo čudim.