Transkript emisije sa Radio Marije, Tomislav Ivančić
Nastaje sada pitanje, a kako doći do Isusa i kako mu otvoriti srce? I sjetimo se da predslovlje adventskog doba kaže on je već došao, uzeo naše smrtno tijelo i otvorio nam put spasenja. On je već došao! Prema tome ne treba ga zvati da dođe, nego ga treba primiti, jer je došao.
Dakle, problem Isusa i Božića je primiti, prihvatiti ga, otvoriti mu vrata, uzeti ga k sebi. A ne problem, kako mi stalno kažemo: „Dođi Gospodine Isuse!“ On kaže: „Tu sam ja pred vratima, kamo ću doći?!“ I kad se pitamo: Kako ga prihvatiti?“ Onda poslušajmo njegovu riječ kako kaže u Ivanu 14. poglavlje: „Tko sluša moje riječi i čuva ih, taj me ljubi i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti! Tko ne čuva moje riječi, taj me ne ljubi,“ kaže Isus i k njemu dakle, neće doći.
Evo nam Isus otvara način kako možemo otvoriti svoj put za Njega.
Kako srce otvoriti?
Prvo je potrebno slušati Riječ Božju. A bilo bi dobro kad bi ste svaki dan sve do Božića čitali Markovo evanđelje. Tako bi bilo dobro kad bi svaki od nas sada počeo s Markovim evanđeljem. Dok čitaš, slušaš tu Riječ; Duh Sveti je nadahnuo tu Riječ i On ti govori kroz ta hrvatska slova i te hrvatske misli i riječi koje su tamo zapisane i prevedene u Evanđelju.
Drugo je čuti! Možeš ti slušati neku emisiju, a da uopće ne čuješ! Zašto? Jer si rastresen. Da bi čuo, moraš biti sabran. Dakle, drugi korak je: biti sabran. Dok čitaš, ako nisi sabran, ništa se ne događa, tvoj je um i tvoj razum zatvoren i naravno da je onda i tvoja memorija, tvoje pamćenje zatvoreno i ništa ne ulazi k tebi, a u pamćenju se čuva riječ koju si čuo. Kroz um, razum i uši ulazi u tebe, a tamo se čuva. Međutim, kad si rastresen, ti to ne čuješ. Dakle ti možeš slušati, a da uopće ne čuješ. Možeš slušati, a da razmišljaš kako te boli ovo, kako ono, kako bi trebalo činiti ovo ili ono. Odjedanput vidiš, kako ti nisi ništa čuo.
Slušati njegovu riječ, ali, moramo paziti kako ne bismo riječ slušali, pa onda počeli razmišljati, onda opet Isus ode, jer ti ideš za svojim mislima; Isus tamo kaže: „Obratite se i vjerujte radosnoj vijesti,“ ti počneš razmišljati o obraćenju, a Isusa pustiš. Ne! Slušati Božju riječ znači osluškivati Isusa, jer to on tebi, tamo što piše u evanđelju, on tebi želi to reći. Jedno je dakle, čitati riječ, a drugo je odslušati iz te riječi što to Isus kaže. I pogotovo biti svjestan da Riječ Božja je Isus, osoba, živa riječ; to je Isus koji ti govori. Pokušaj ne razmišljati o tekstu koji čitaš, nego dok ga slušaš, čitajući, osluškuješ Isusa neka ti on protumači. Vidjet ćete čudesna egzegetska tumačenja, čudesno razumijevanje Svetog pisma, ali i čudesnu njegovu prisutnost u nama.
Čuti dakle, znači sabrati se, a sabrati se znači odbaciti sve druge misli, odbaciti sve drugo razmišljanje. Jednostavno reći: „Sad ću točno slušati što to ovaj govori! Sad ću točno, čitajući Markovo evanđelje, čuti: „Što to Isus tamo kaže? Kako taj Isus izgleda?“ I sav se koncentriraš, dakle, baš samo na to; e to je ono što Isusa raduje. Jer, ako ti čitaš Sveto pismo, pa si rastresen, onda ti zapravo kažeš da ti je Isusova riječ nevažna, uopće je ne primaš. To znači da Isusa vrijeđaš. To znači da ti je važnije nešto drugo, nego li On. Ako ti Bog nije najvažniji, reci mi što ti može biti važnije?
Drugim riječima, biti sabran znači odreći se svega drugoga i tada ćeš čuti. Isus to kaže na jedan drugi način: „Kraljevstvo je Božje pred vratima,“ znači čeka, evo. Isus i Duh Sveti, to je Kraljevstvo Božje, čekaju. Otac je poslao najprije Isusa, a onda Duha Svetoga. Isus je pokazao da ima moć nad svim našim bolestima i smrću i svim našim tegobama i grijesima i đavlom i svime, nad paklom. On ima moć i vlast. Dakle, on je Kraljevstvo Božje! A Duh Sveti je došao da to u nama do konca svijeta ispuni, da ono što je Isus donio, da to u nas uđe. Prema tome, Kraljevstvo Božje su Isus i Duh Sveti. Isus kaže: „Evo stojim pred vratima!“ Isus kaže: „Kraljevstvo je Božje pred vratima,“ ili „Kraljevstvo Božje je blizu!“ Šta vam to znači? Primite ga! Da bismo ga primili, šta on kaže: „Obratite se, obratite se!“ I drugo: „I vjerujte!“
Obratiti se upravo znači: sabrati se!
Pogledati: „Što to on nosi?“ Postati znatiželjan, da vidiš: „Što to Isus zapravo nosi? Što ti to želi dati? Što je donio? Što je to Kraljevstvo Božje?“ Biti znatiželjan kao dijete koje gleda i samo na to gleda i samo mu je to važno. Dakle, slušati, pa čuti! Slušati znači početi čitati Sveto pismo, Markovo evanđelje. Čuti znači: sabrati se. Učiti se sabirati, to znači obratiti se.
A onda je treće: primi Isusa, to znači: vjeruj. Kad nekome vjerujem, onda mu otvaram vrata. Kada mi netko kuca na vrata, ja moram pitati: „Tko je?“ Ili, kada ti netko zvoni na tvoja vrata, onda najprije pogledaš na onu malu rupicu tko je. I ako je netko nepoznat, nećeš mu otvoriti, bojiš se da ne provali u tvoju kuću. Je li Isus provalnik, ili prijatelj tvoj? On kaže: „Vi ste moji prijatelji, ako činite što vam zapovijedam!“ Da li si kad rekao: „Isus je moj prijatelj! Ako ga ja pustim k sebi!“
Drugim riječima, ta tri koraka omogućuju da mi postanemo konačno Isusovi prijatelji i da se Isus u nama rodi, da Božić konačno bude Božić, jer Božić nije ništa drugo nego mali Bog. A mali Bog znači: Isus još nije odrastao u tebi i meni, Isus još nije među nama odrastao, a želi odrasti i činiti velika djela, a tek je Božić, mali jadan i kuca na tvoja vrata kao siromah i kaže: „Daj me primi na konak!“
Uzmi današnje evanđelje i odredi vrijeme te ostani s Isusom, dupusti Njemu neka ti progovori neka On vodi.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
