Sljedeći nekoliko dana vam donosimo u nizu po prvi put u pisanom obliku emisiju Tomislava Ivančića koja je emitirana 2011. godine kao temeljitu pripremu za Božić.
Transkript emisije sa Radio Marije, Tomislav Ivančić
Trebalo bi se nekako spremiti za Božić, ali možda još više spremiti se za život. Činjenica je da se svestrano spremamo za Božić, ali da se ne spremamo za Isusa i za njegovo rođenje, ponekad pomislimo da je Božić samo slavljenje Njegovog rođenja, da je to podsjećanje da se nakon dvije tisuće i toliko godina još uvijek sjećamo njegova rođendana.
Međutim nešto je drugo u pitanju. Danas dok sam slavio svetu misu, tako mi se usjekla u pamet jedna rečenica, i to baš iz prefacija, a to je: „On je već došao, i ispunio pradavni Božji naum i otvorio nam put vječnog spasenja”.
Utisnula mi se ta rečenica u ovom smislu: gle, On je već došao, otvorio put vječnog spasenja i sve učinio i? Da li kršćani zaista izgledaju spašeno? Da li ja izgledam spašeno? Da li kad me gledaju ateisti i drugi ljudi, da li mogu reći: gle, ovo je drugačiji čovjek?
Ako je Isus otvorio put spasenju, ide li netko tim putem? I onda s druge strane; za Božić ćemo misliti na prekrasne pjesme, a onda na okićeni bor, poneki će imati na selima krasnu slamu u sobi. A onda ona jela koja nas tako oduševljavaju, osobito ona u Slavoniji. Beskrajno puno čestitanja iz dana u dan, Polnoćka, ali pitam se gdje je u svemu tome Isus Krist? Kad se sjetim da je rekao: „Bez mene ne možete učiniti ništa“, onda me uhvati muka, pa kako to da smo mi od Isusa Krista napravili toliko liturgija, obreda, toliko misli, teologija, napisali knjižurina, ali gdje je Isus?
Kao da smo njega zatrpali i njega nema. I kao da smo počeli misliti da mi možemo sa svim drugim učiniti nešto u svijetu, ali ne sa Isusom. On je došao i On više nije važan. I onda nam se događa da mi, radeći na sve načine; u Karitasu, čineći dobro jedni drugima, i što sve ne pokušavamo raditi u Crkvi, i u pjevačkom zboru, možda u raznim vijećima koja imate u župi.
Pokušavamo raditi, i mislimo radimo za Isusa. Mislimo da je Isus došao na svijet da nas zamoli da bismo za njega radili i onda vidimo da on za nas radi. Pomalo me uvijek smetala ona rečenica majke Tereze kad je govorila: nešto lijepo učiniti za Isusa. Nešto se u meni otimalo i govorilo mi: kako to, a zašto ne dopustiti da nešto lijepo Isus učini za mene?
Isus je svemogući Bog i njemu ne treba ništa. On je apsolutno biće, Sin Božji. Ali ja sam sitan, malen čovjek, koji neizmjerno treba njegovu pomoć, njegovu riječ, njegovu ruku. Trebam jednostavno da me dodirne i ozdravi, da me učini mudrim i pametnim. Da me učini vječnim.
Dakle, nije kršćanstvo u tome da mi nešto činimo, već da pustimo njemu da čini. Kad studiram i čitam Sveto pismo, vidim kako Isus kaže: „O, svi vi koji ste žedni, dođite na vodu. Iz vaše utrobe poteći će potoci žive vode.“ Da li iz nas kršćana teku potoci žive vode? I kad Isus kaže: „Dođite k meni vi umorni i opterećeni“, ne kaže dakle: “Evo ja dolazim k vama”, nego kaže: „ Dođite k meni, i umorni i opterećeni.“ A mi se toliko kajemo za svoje grijehe, opterećeni smo stalno grijesima, pogreškama, svim i svačim, nevjerom i sumnjom u Njega, da li će nam pomoći, biti uz nas, pa molimo cijele dane, vičemo Gospodine, Gospodine. Neprestano tražimo i molimo, a On kaže:
“Dođite k meni i ja ću vas rasteretiti, ja ću vas odmoriti. Ne vi mene, ja vas. I onda slušam gdje Isus kaže: „Pođi za mnom“ ne kaže, evo ja ću ići za tobom, nego ti pođi za mnom.
Dođi, Isuse, i vidjet ćeš kako smo mi pametni i kako ćemo nešto za tebe lijepo učiniti, dođi Gospodine Isuse ovog Božića, pa će ti biti lijepo. On kaže: „ Ne, prijatelju, ja se rađam ovog Božića, i to ne da sam se ja rodio jedan puta u štalici u Betlehemu; nije tu problem.
Jedan puta sam se rodio za cijelu ljudsku povijest, ali sad se želim roditi za tebe.
A zašto mi ne dođeš?
Pastiri su došli, ali cijeli Betlehem nije došao. Morao sam se roditi izvan grada i sad ću se, ovoga Božića, roditi izvan vašega sela, izvan vašega grada Zagreba, izvan vaših gradova i prigradaka; zar opet nitko neće doći k meni, nego jedino oni koji su beskućnici, koji su izvan grada, koji su izvan kuće, izvan doma.“ Što se to događa sa našim kršćanstvom, pitam se iz dana u dan.
Da li je kršćanstvo zbilja jedan pokret ljudi koji bi trebali napraviti nešto dobro za čovječanstvo, ili je kršćanstvo jedan pokret Božji gdje Bog čini dobro za ljude?
Nastavlja se sutra…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
