Piše: Mario Tokić

Nedavno prođoh pokraj jednog poznanika. Očekivao sam nasmiješeno lice, pozornost, dobrodošlicu ili bar nekakav oblik pozdrava, ali moj poznanik kao da je okrenuo glavu te me lišio pažnje. To me je natjeralo da i ja spustim glavu i mirno prođem dalje. 

U meni se nakon toga stvorio čudan i negativan osjećaj. Kao da mi je netko htio reći da ne vrijedim, da nisam dostojan pozornosti ili pak da sam za nešto kriv (iako i sam ne znam za što bih bio). Da sam svjestan nekog svog zla sigurno bih ja prvi spustio pogled. 

Bez obzira bili djeca ili odrasli, svi želimo osjetiti da smo vrijedni, da nas netko ima vremena saslušati i da je dobro što postojimo. Sve me to natjeralo na razmišljanje da smo mi ljudi prosjaci ljubavi.

Ali kako preživjeti svakodnevicu u kojoj ima toliko vlastite rastresenosti i očekivanja što bi netko trebao? Kako presjeći negativnu misao i riješiti se uzroka koji te može uvesti u samosažaljenje, agresivnost, depresiju pa i daljnje razdjeljenje od ljudi? 

Sve mi je ovo bio jedan znak; moj poznanik je mogao prvi spustiti glavu iz raznih razloga, ali ja nisam morao niti trebao. Tog dana ja nisam imao ljubavi prvenstveno prema sebi. Jer dopustio sam da tuđe “negativno” utječe na moje uvjerenje da vrijedim bez obzira na druge. Ujedno sam time ostavio poznanika da ostane u pravu te sam poklekao.

Manjak ljubavi prema sebi utječe na to da ne možeš podnijeti u miru kritiku ili bilo koje negativno ponašanje osobe prema tebi. 

A kako ispravno ljubiti sebe i kako se uopće početi prihvaćati? Sve se na kraju svodi na to da moj odnos prema sebi, prema drugima, ali i prema svim stvarima je odraz mog odnosa sa Stvoriteljem!

Nemoguće je u zdravom duhu doživjeti ljubav prema sebi ako svakodnevno ne čuješ to da ima netko tko te ljubi, tko uživa što ti postojiš, tko ti je dao posebnu zadaću u prolaznom vijeku života, tko na tebe računa i simpatičnim očima te motri. Uvijek me je u molitvi mijenjalo to što sam ja čuo od Boga, a ne ono što sam ja njemu rekao. 

Uzrok svakodnevnih problema ne mora biti u nama, ali rješenje je uvijek u nama i našoj odluci. Ne postoji osoba koja se ne bi mijenjala ako se ti prema njoj promijeniš. Koliko god kamen bio tvrd, ipak je pitanje samo vremena kada će početi mijenjati oblik pod upornim navalama valova ljubavi.

Donijeti odluku

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.