Piše: Ljerka Jurkić, evangelizatorica

U prvom nastavku smo pitali kad bi sad mogao moliti bi li ovako izgledala tvoja molitva? A ispod je bila navedena molitva vojnika, dobili smo jedan odgovor kako bi sada izgledala ta molitva. Pitamo te opet bi li ovako izgledala tvoja molitva?

1.Tko sam ja?

Svjedoci smo svestranog razvoja čovjeka u povijesti čovječanstva, danas osobito tehnološkog. Upravo je nevjerojatno koje nam sve mogućnosti pruža taj napredak i u poslovnom i obiteljskom i osobnom životu. Kažu da već sad roboti obavljaju i mogu obavljati brojne poslove i tako zamijeniti čovjeka!

Pa ipak, je li današnji čovjek sretniji i mirniji od njegovih prethodnika prošlih stoljeća? Je li bolji? Je li sigurniji u tom svijetu?

Što mi vrijedi sav stvoreni svijet oko mene ako ne znam zašto i kako trebam živjeti, ako nemam odgovore na pitanja koja baš mene muče, ako ne vidim izlaz iz svog straha, nesigurnosti, besmisla, iz svoje osobne patnje, ponekad tako ogromne da se čini da bi najbolje bilo nestati s lica zemlje!?

Jer ja ne mogu pobjeći iz samoga sebe, ne mogu u sebe ugraditi nekog robota koji bi rješavao ova pitanja umjesto mene! Mogu se zavaravati da mi standard pruža sigurnost,
a razni užitci zadovoljstvo, ali ništa izvan mene, nikakav novac ni karijera ,nijedna hrana i piće , nijedno putovanje ni udobnost novoga automobila ili vile ne mogu ispuniti nutarnju prazninu!

I nijedan čovjek na svijetu, ma kako bio bogat i u ljudskim očima važan, ne može zaći u dubinu mene i riješiti ta pitanja! Nakon svih prijateljskih savjeta, ostajem sam…kao zatočen u vlastitom životu!

Tko sam to „ja“? Kako riješiti pitanje sebe?

2. Čovječe, upoznaj samoga sebe

Kad čovjek promatra živi svijet oko sebe, uviđa da između svega stvorenog upravo on se izdiže kao onaj koji misli, govori i stvara. Neki će reći : i životinja ima osjećaje. Točno, ali životinja ne stvara kulturu, ne ide u školu, nema krivnju za učinjeno zlodjelo, ne pita se za smisao života, ne donosi odluke. Očito je da čovjek ima nešto što nitko drugi na zemlji nema.

Sjećam se večeri u kojoj sam iscrpljena od negativnih iskustava, razočaranosti u čovjeka i umorna od „života“ zaželjela umrijeti. Čvrsto sam odlučila da neću više tako živjeti ako se sljedeći dan ne dogodi nešto dobro. Te večeri kao da sam sklopila savez s nekim tko nije imao ime, nisam čak znala što točno hoću, znala sam samo da mora biti dobro ili mene neće biti.

Drugoga dana doista su mi se otvorile oči: netko (meni potpuno nepoznat) vidio me i htio mi pomoći. Bilo mi je kao da sam otkrila neki novi svijet kojemu sam dotad bila zatvorena.
Pomislila sam kako bi bilo dobro i sutradan očekivati dobro…Tako je počela prekrasna avantura u kojoj sam sve više otkrivala da suradnjom s dobrom sudjelujem u stvaranju vlastitog života. I kad bi krenule negativne misli ili nove uvrede, samo bih se sjetila :

„Ali ja sam se odlučila za dobro, neću gledati u zlo!“

Bio je to početak upoznavanja sebe, onog nutarnjeg čovjeka koji ima vrhunske sposobnosti. Tad sam se uvjerila da moj život ne određuje nešto izvana, nego
uvijek to kako se sama postavim prema svemu oko sebe. Ako razmišljam o zlu,
ono me veže i zatvara, postajem nemoćna i slijepa za dobro.

Doista, sve ovisi o čovjeku, o tomu kamo on gleda, što očekuje, koje odluke donosi. Istinita je ona rečenica koja kaže da je čovjek biće koje neizmjerno nadilazi samoga sebe, i to zato jer je satkan ne samo od psihosomatske nego i duhovne stvarnosti. Duh je izvor svega postojanja, a bit je postojanja dobrota.

Upravo to odlučivanje za dobro i očekivanje dobra dovele su me do razine duha na kojoj se susreće Dobrog! Kad čovjek pronađe temelj svog postojanja, počinje i njegov razvoj kojem nema kraja jer duh je, za razliku od tijela, vječan.

3. Razmisli…

Jesam li svjesna ( svjestan) sebe i svog postojanja?

Bit je postojanja dobrota. Ja postojim!

Kakve su moje misli o meni, o drugima,
kakve su riječi i djela?

Sloboda je moja vrhunska sposobnost. Što ću izabrati?

Sad mogu izabrati ono što je dobro u meni. Mogu reći :

„ Dobro je da postojim. Bit će dobro jer ja to hoću, ja mogu, ja očekujem dobro…“

Kad te istine spustim u srce, susrećem Smisao, Dobrog koji ima odgovore na
sva moja pitanja…

Tad postajem uvjeren: ima Netko tko zna za mene, Netko dobar tko me uvijek vidi i čeka. To je Onaj o komu Isus kaže: „Samo je Jedan dobar“. Sad sam siguran da nisam sam i ostavljen na ovoj zemlji. Ima Netko tko mi želi dati svoju snagu i pomoći mi da preživim sve smrti…

Kao pomoć u da dublje uroniš u ova pitanja i pronađeš odgovore može ti poslužiti i meditacija Tomislava Ivančića,na linku ispod.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.