Vrata za održavanje Seminara nove evangelizacije otvorila su se takoreći sama od sebe. A bilo je to ovako: Nedugo nakon preseljenja u novi kvart, suprug i ja odlučili smo otići upoznati se s novim župnikom. Gotovo usput spomenuli smo da smo kandidati za Zajednicu Molitva i Riječ te pitali bismo li mogli među župnim oglasima oglašavati seminare nove evangelizacije i druge aktivnosti u Centru za hagioterapiju. Župnik je to objeručke prihvatio, rekavši kako nikad ne znaš tko tamo treba biti i koga će neka riječ baš tamo dotaknuti. Štoviše, dodao je da ako trebamo prostor za okupljanje i molitvu, da su nam vrata pastoralnog centra pri župi otvorena.
Nedugo nakon toga predložili smo mu da se u župi održi seminar nove evangelizacije u organizaciji zajednice Molitva i Riječ. Odmah je pristao i pripreme su krenule. Na dan seminara priznajem da sam se pitala hoće li uopće doći desetak ljudi i dok sam sa suprugom slagala stolice malovjerno smo ih složili u tri reda ne očekujući velik odaziv. Nakon svete mise, kada je bilo vrijeme početka seminara, ljudi su, prije svega župljani, nahrupili u dvoranu te smo na brzinu morali posložiti i preostale stolice da bi imali gdje sjesti. Sva su se mjesta popunila, a neki su čak i morali stajati. Po tko zna koji put osvjedočila sam se da seminar zaista nije djelo ljudi, već Božja stvar.
Posebno iznenađenje bio je odaziv župljana na seminar i još jednom sam shvatila koliko je velika potreba ljudi za Isusom Kristom, a kolika naša tromost u odgovoru na te potrebe. Ne bi li trebali u svakoj župi barem ponuditi da organiziramo seminar? Nada mi je da će oni koji ovo pročitaju to napraviti.
I na kraju par riječi o samom seminaru. Voditelji, Ana Perišić i Ivo Juroš Mili, uz još nekoliko kandidata za Zajednicu koji su progovorili svjedočki, tijekom tri dana nastojali su odvesti sudionike seminara u dublje čovjekove predjele koji vape za tišinom nasuprot galami, za mirom umjesto strepnjom nad svakodnevnim obvezama i za pronalaženjem onog prostora u sebi po kojem je čovjek čovjek, a zatim u toj sabranosti potražiti onoga koji čovjeka liječi i spasava, Isusa Krista po Duhu koji nam je dan.
Iskustva sudionika:
Pokušavam mu zahvaliti već neko vrijeme, ali stalno se osjećam dužnom. Dobra djela, oprost, molitva, prihvaćanje, ljubaznost, strpljivost, osmijeh, velika bombonjera, pola kila kave, buket cvijeća, vrhunsko vino… što god napravim, što god poklonim, jednostavno nije dovoljno – svaki moj trud kao da uopće nije moja zasluga, a on samo nastavlja obilno davati, darivati… Primam sa zahvalnošću, ali i dalje mu želim dostojno uzvratiti – pitam se kako? Odgovor tražim na Seminaru nove evangelizacije: Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo. Spominje se ulomak iz Evanđelja o deset gubavaca koji su nakon susreta s Isusom ozdravili, ali se samo jedan od njih desetorice vratio slaveći Boga u sav glas, bacio se Isusu pred noge, zahvaljivao Mu… Ozbiljno odlučujem da ću na misi između dva dijela seminara i ja pokušati iznijeti takvu zahvalu – posvijestim svu svoju malenost, skromno i ponizno kleknem pred živim Bogom, u dubini srca mu iskreno zapjevam slavu i hvalu… Isuse, zahvaljujem Ti na svemu, zahvaljujem Ti i za sposobnost da osjećam zahvalnost… A On me blago prekine, počasti me vrećom radosti i reče: Ustani i hodaj za život!
Marijana
Svaki put se propitkujem da li bi trebao ići s obzirom” da sam ja to već sve čuo”i ovo mi je ne znam ni ja koji po redu seminar. Ovoga puta sam dolazio sam, stoga je i napast bila jos i veća. Međutim, isto tako se uvijek iznenadim kako me na nov način Duh Sveti iznenadi, naravno bitna je otvorenost i čežnja za Njime.
Jedno sam siguran, poslije ovog seminara moje baterije se napunjene. Molitva je drugačija, sabranija. Isus iz evanđelja na nov način djeluje u meni. Jednostavno, moj život je dobio svježinu.
P.S. Svaki put me ugodno iznenadi uvjerljivost voditelja seminara da me Bog neizmjerno ljubi.
Marino
Na ovom seminaru sam pozvan da svjedočim. Kao pripremu za to svjedočenje pokušavao sam što više vremena u duhu biti s Isusom da on izabere što ću ja govoriti. Dok sam ljudima prenosio svoje iskustvo na neki način sam ponovno iskusio Božju ljubav koju sam htio drugima posvijestiti. Dok sam govorio imao sam osjećaj da sam na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Drago
