Piše: Danijela Jurišić

“Čisto srce stvori mi, Bože i duh postojan obnovi u meni.”(Ps 52)

Profesor Tomislav Ivančić u svojoj knjizi “Hagioterapijska antropologija” napisao je da je srce središte događanja u čovjeku, mjesto iz kojeg izlaze naša dobra ili zla nagnuća. Kad je srce dobro i čovjek je dobar. Isus je rekao da je dovoljno samo očistiti srce i onda je sve čisto.

“Ali kako?,” pitala sam se.

Kakvo je moje srce?

Tvrdo, kameno i ledeno prema drugim ljudima. Moje srce nije bilo čisto, a kamoli totalno Božje. Razmišljala sam o Presvetom srcu. Isus je imao blago i ponizno srce.

Divila sam se veličini Njegove ljubavi prema nama grešnicima. O, kako je veliko tvoje srce Isuse kad nas ljubiš sve jednako?! Bezuvjetno!

Sve što imam i što ti mogu dati je moje srce. To jedino i želiš od mene, ali moje srce je polovično. S kim ili s čim Te dijelim?!

Jedina želja mi je bila odgovoriti na tvoju ljubav i biti potpuno tvoja. Molila sam da me promijeniš iz korijena. Da iščupaš moje kameno srce i daš mi novo srce, srce od mesa. Srce koje će znati ljubiti Tebe, ali i sve druge ljude kao što si ti nas ljubio. Vapila sam da izvadiš brvno iz mog oka da progledam srcem, promatram tvojim očima, očima ljubavi.

Svakim nagovorom u Bljesku mekšao si moje srce. Svakim praštanjem i priznanjem mojih slabosti i grijeha, oslobađao si prostore u mom srcu.

Svako odricanje proširilo je moje srce. Očistilo se od moje oholosti, sebičnosti, lažne krivice, ljudskih obzira i mog prevelikog htijenja.

Shvatila sam da sama ne mogu baš ništa.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.