ŽIVOT JE SASVIM DRUGO
K. Chesterton na jednom mjestu piše: “Zašto anđeli mogu letjeti? Jer sve uzimaju s lakoćom.”
Prema tom kriteriju postoje tri vrste ljudi. Jedni sve gledaju kao problem, dugo diskutiraju, ne mogu se odlučiti, rade polako i jedva dovrše posao. Postoje, međutim, i drugi koji se brzo oduševljavaju za neko djelo, planiraju ga, rade i naprave, ali ne dovoljno ozbiljno, nego površno. No postoji i treća vrsta ljudi koji znaju da se ništa u životu ne postiže lagano, koji su u dosluhu s nebom i svjesni su da ništa ne rade sami, nego s Božjom pomoći. Oni, dakle, ne odustaju od posla niti zbog problema niti zbog njegove težine, ali nisu ni površni i ne ulaze u svaki posao lakomisleno i neozbiljno. To su zapravo najbolji umjetnici, najbolji obrtnici, najsavršeniji profesori, liječnici i svećenici. To su ljudi kojima ništa nije nemoguće i koji će posao obaviti kako treba. Kada naidu na teškoće, kada se čini da se dalje ne može, oni ne odustaju. U svakoj situaciji traže izlaz, pitaju se kamo ih to Bog upućuje i na koja vrata traži da pokucaju. Oni izgraduju svijet. Samo su se zahvaljujući njima mogli razviti savršena znanost, vrhunsko graditeljstvo, nova društvena uređenja, nove metode znanosti i odgoja.
Čovjek se, naime, kreće između razuma i vjere. Razum vidi teškoće jer je ograničena njegova vizija, ali vjera vidi iznad teškoća do kojih dolazi razum. Tamo gdje razum zastane vjera nadahnjuje i prepreke se prelaze. Nije dovoljno biti samo razuman i trijezan, jer tako nećeš napraviti nešto veće u životu. Nije dovoljno ni biti samo vjernik, jer ćeš tada samo maštati i govoriti, imati vizije i nadahnuća, ali ih nikad nećeš ostvariti. Za ispunjenje svakog plana potrebne su ruke. Za ispunjenje svakog nadahnuća potreban je razum kako bi se ostvarilo nemoguće. Razum vidi samo jedan dio puta, ali dalje se oslanja na svoju prijateljicu vjeru, te ga nadahnuće vodi i u ono što on ne vidi. Tako se uspinje sve više i ostvaruje ono što se drugima činilo neostvarivim. Drugim riječima, čovjek može samo kao cjelina ostvariti velike zamisli.
Teško je živjeti s ljudima koji na svakom koraku vide probleme i koji se odupiru svakoj novoj zamisli u životu. Vidjet ćete ih kako sjede, puše i ispijaju kave, jer misle da se ne isplati angažirati. To su ljudi koji su sposobni satima govoriti o teškoćama i problemima, koji će kritizirati politike i ekonomije, kritizirat će svećenike, profesore i učitelje, jer su im svi oni ispit savjesti i svi su im dokaz da nisu na pravom putu dok sjede i ništa ne rade. Oni su teret društva. No postoje i drugi ljudi koji misle da se zemlja može učiniti rajem i da svaki čovjek može biti mali bog. Ima i onih koji vječito sanjaju o velikim reformama, o novim pronalascima, o ezoterijskim i magijskim mogućnostima da se popnu visoko, koji istražuju davno nadišle i proučene magijske, okultne, ezoterijske i religijske prakse, te u njima traže ispunjenje nerazumnih želja. To su ljudi koji ne vjeruju u razum i čovjekove ruke, koji ne vjeruju ni u svoj kontakt i suradnju s Bogom. Misle da u svijetu mora nastati neki veliki zaokret koji će njih postaviti na prva mjesta. Oni drže da će doći neka nova epoha u kojoj će se ostvariti njihove zamisli. Pišu knjige koje čitaju samo njima slični i njima vjeruju; oni su poput vjetra koji dode i ode, a iza sebe ostavlja samo pustoš, jer oni nikada ništa neće učiniti. Oni se ne spuštaju na razinu stvarnosti i vide svijet samo kao privid. Oni zapravo razaraju svijet.
No ima ljudi koji znaju moliti, prepustiti se nadahnuću, a onda polako, korak po korak, ostvaruju to nadahnuće u našem materijalnom, psihičkom i duhovnom svijetu. Oni su blagoslov za svijet. To su veliki istražitelji, sveci i naučitelji, to su velikani filozofije, politike, velikani različitih obrtničkih, poljoprivrednih, stručnih i drugih područja čovjekove djelatnosti. Oni imaju hrabrosti sanjati, ali još više razumno i trijezno ostvariti svoje snove. Oni imaju hrabrosti željeti da budu sveti, ali se svaki dan trude da to i postanu i na njima se to vidi. U znanosti, filozofiji, teologiji, u obrtništvu i običnom životu, na svakom polju čovjekove djelatnosti oni imaju hrabrosti tražiti nove vizije i pokazati da su ostvarljive.
Anđeli mogu letjeti zato što su Božji anđeli te sve uzimaju s lakoćom, jer su sigurni da se sve može ostvariti. Čovjek koji vjeruje u Boga, ne boji se teškoća, jer s Bogom je sve ostvarljivo.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)