Iz knjige Budi odvažan i hrabar
NE IDIMO KROZ ŽIVOT SAMI
Vjernici nisu prepušteni samima sebi niti svojim slabašnim djelima. Uz njih postoje i oni koji su umrli, ali žive već u nebu i ovdje s nama. Crkva je jedna i to nebeska i zemaljska. Zato na zemlji imamo kalendar u koji smo za svaki dan upisali svece koji nam nekako kao putokazi na našem putu pokazuju kako treba voziti stazom života. Oni nas ohrabruju, oni nam govore kako se stiže na cilj, oni nam ujedno daju svjetlo i sigurnost da postoji nebo.
Jedan od takvih velikana ljudske povijesti i Katoličke Crkve je papa sveti Leon Veliki. Živio je u vremenima kad je Rim napao glasoviti ,,Bič Božji” – Atila. Huni su došli pred sam grad i cijeli grad je drhtao od straha da će biti razoren. Tada je papa Leon izišao pred Atilu i, kaže legenda, da je Atila u tom velikom čovjeku vidio samog svetog Petra i da je odustao od razaranja grada. Sveti Leon Veliki napisao je bezbrojna djela, spise i pisma koji danas zvuče neobično suvremeno.
Drugi svetac koji nas u ovom mjesecu susreće je sveti Martin, biskup. Živio je sav za Boga i za ljude. Kad je umirao u dubokoj starosti još je uvijek rekao Bogu da je spreman ostati na zemlji ako time može služiti ljudima. Bio je veliki molitelj, ali bio je i veliki obraćenik i veliki dobročinitelj ljudi. Taj biskup je znao učiti kako treba procjenjivati naša duhovna iskustva. Jedna anegdota kaže da dok je jednom molio sam Isus je ušao u njegovu sobu pod sjajnim ornatom, sve u sjaju, zlatu i srebru, na glavi je imao prekrasnu krunu. Sveti Martin ga je pogledao, a onda se okrenuo i nastavio moliti. Na to mu je Isus rekao: ,,Martine sinko, zar ne poštuješ svoga Isusa?” Nato je Martin odgovorio: ,,Kad bi ti bio Isus onda bi bio pod trnovom, a ne pod zlatnom krunom.” Kaže legenda da je videnje odmah nestalo.
Ne treba jeftino željeti viđenja, jer nam ona mogu samo smetati na duhovnom putu, pogotovo ako je naš duhovni put prekratak i površan. Tada se pojavljuju naše površinske vizije, psihološke i podsvjesne želje i čežnje i slike iz mašte umjesto zaista duhovne i Božje vizije. Sveta Terezija Velika kaže da je trebala gotovo trideset godina da dobije prave vizije i mističke doživljaje.
U mjesecu studenom također se spominjemo svetog Jozafata Kuncevića, biskupa i mučenika, koji je bio ubijen, jer je težio za sjedinjenjem između Pravoslavne i Katoličke Crkve u Ukrajini.
U tom mjesecu također ćemo susresti svetog Nikolu Tavelića, prvog hrvatskog proglašenog sveca. Podrijetlom Šibenčanin, ali se njegovo djelovanje odvijalo osobito u Bosni gdje je htio uvjeriti kristjane, bosanske katare da se vrate Katoličkoj Crkvi. Nakon toga je otišao u misije u Svetu zemlju da tamo pokuša po uzoru na svetog Franju uvjeriti pripadnike islama da je Isus jedini Bog koga i oni poznaju u svome Kuranu. Zato je, međutim, s još dvojicom svojih prijatelja platio glavom, bio je mučen, ubijen i spaljen.
No, ovaj mjesec će se vjernici osobito sjetiti najdragocjenije svetice katoličkog svijeta, Majke Crkve i Majke Isusa Krista – Blažene Djevice Marije. Ovaj mjesec se naime slavi njezino prikazanje u hramu. Ona je Kraljica svih svetaca, ona prednjači ispred svih njih, kao što Isus prednjači ispred nje i ispred svih nas, čitave povijesti čovječanstva.
Dobro se ponekad zadubiti u živote i tijela svetaca Katoličke Crkve kao i u junake, heroje i velikane opće ljudske povijesti, ljude moralne, znanstvene i kulturne veličine kako bismo zemlju i ljudsku povijest gledali drugim očima, kako bismo bili sretni što smo ljudi i shvatili da možemo daleko bolje i drukčije živjeti negoli živimo. Dobro je živjeti ako životom ne idemo sami.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
