Piše: Vesna Čirjak
Sve u životu ima svoj početak. Tako je i moj život na neki način započeo onda kada sam upoznala živog Stvoritelja. Još u mladosti moja slika Stvoritelja bila je narušena. U svemu što sam radila, oslanjala sam se na samu sebe, željela sam biti važna i primijećena, a nisam znala da Netko drži svaki trenutak mog života. Nakon 40-te godine počele su me zahvaćati određene patnje, strah od života, besmisao, depresije i egzistencijalni strahovi – kao da sam bila pred zidom. Moji krhki temelji više nisu mogli držati sve terete koji su se gomilali na mojoj duši. Sjećam se da sam u jednom trenutku zavapila:
“Ja znam da mi netko ipak može pomoći.”
Tada je Stvoritelj zahvatio moj život. U mom srcu je bila samo jedna želja: da izađem iz tog stanja. Za mene je pojam Bog do tada bio Isus u tabernakulu i samo u crkvi. Na prvom susretu hagioterapije čula sam rečenicu: „Vesna, Netko je tebe želio, ti si željeno dijete svoga Stvoritelja“.
Odlazeći prema kući ta rečenica stalno je odzvanjala u mojoj duši. Odjednom u meni kao da se upalilo svjetlo.
U sebi sam počela govoriti: “Ja sam stvarno željeno dijete, moji roditelji nisu znali koga će dobiti, ja sam njima dar“. To mi je pomoglo da počnem praštati mojim roditeljima jer sam postala svjesna da su oni željeli dijete, ali nisu mogli birati da li će biti dječak ili djevojčica. U mom životu se sve počelo mijenjati. Duhovna duša je čeznula za ljubavlju. Duboko su me liječile rečenice koje i danas često izgovaram: “Bog te ljubi. Ti si mu važnija od njegova života na Zemlji. On je bolji od svake majke“. I osluškivanje Njegovih riječi:
“Volim te. Smijem li ući k tebi? Dopuštaš li mi da te liječim…”
Shvatila sam da je u životu najvažnije ljubiti, liječiti svoje srce kako bi ono bilo sposobno praštati. Zavoljela sam život, a dok nisam upoznala Stvoritelja nisam ni znala što je život.

Kada zavoliš sebe i dopustiš Stvoritelju da te ljubi, sve se mijenja na dobro. Gledaš drugačijim očima svijet oko sebe, jer ovdje na Zemlji je sve prolazno, ostaje samo ono koliko si ljubio i praštao. Sretna sam i zahvalna Stvoritelju za dar života i moju čežnju da neprestano tražim tu ljubav. Potrebno je svaki dan ostati na duhovnoj dimenziji i nahraniti dušu.
“Dragocjena si u mojim očima. U dlanove sam te svoje urezao. Ti si moja.”
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.