Piše: Kristina Jurković
Ovaj vikend je bilo pravo bogatstvo koračati “izvana i iznutra” na tradicionalnom hodočasničkom putu Zajednice Molitva i Riječ (ZMR) na Mariju Bistricu. Stvoritelj je “progovarao” kroz prirodu, u tišini srca, preko čovjeka pored mene i po događanjima oko nas. A vjerujem da će plodovi tek uslijediti u danima koji nam idu ususret.
Primijetiti i zagledati se u žutu ružicu, bijelu tratinčicu, ljubičasti poljski cvjetić… bila je to prava radost! Ali i podsjetiti se kako Stvoritelj uživa pripremati nam raznovrstan ambijent i prilike za život u kojima ćemo moći ne samo živjeti i preživjeti, nego i biti lišeni svake dosade. To može samo Ljubav! Ljubav koja je dosjetljiva i koja se dariva.
Obogaćivati se iskustvima drugih hodočasnika, upoznavati se međusobno dublje i svestranije, nadilaziti nesavršenosti i odvažiti se iznova ljubiti više, praštati više, vjerovati više… to je punina u kojoj srce istinski uživa duboki mir, smisao i onu sreću za kojom svatko čezne. Sve su to “vrata” u Ljubav koja ljubi, bez iznimke i bez uvjeta. Jer kako reče evanđelist Ivan: “Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu.” Iv 4:16.
Jedan prijelaz preko potočića podsjetio me na ranojutarnje trenutke s početka današnje avanture. Tada smo u sabranosti razmatrali mudrost i iskustvo utemeljitelja i prvog hodočasnika naše zajednice, Tomislava Ivančića, iz njegove knjižice “Svakodnevno druženje s Isusom” pod naslovom “Zakoračiti u Božje kraljevstvo”.
Korak po korak do “novog sebe” pomagalo je i ono “Agere contra”, svjesno ulaženje u iskustvo u kojem duh nadvladava tijelo, zatim prebiranje blaga pohranjenog u knjižici “Pođi za mnom”, dok smo se penjali od postaje do postaje križnoga puta i podsjećali se što je to Isus iz Nazareta učinio za mene i druge.
Na euharistijskom slavlju bilo je prilike u propovijedi čuti od svećenika poticaj da osobe s kojima se ne razumijemo, spustimo iz glave malo dublje u svoje srce koje će i znati i moći obavijati ih sućutnom ljubavlju. I tako zauzeto stajati za njih pred licem Ljubavi koja ozdravlja svako otvoreno srce, učeći to od naše majke Marije koja je znala brižno čuvati sve događaje s Isusom u čistoći svoga Bezgrješnog Srca.
Na kraju dana, slušajući aktualnosti današnjice i stručnjake koji kažu da se prirodni imunitet jača pravilnom prehranom, hidratacijom, vježbanjem, izlaganjem suncu, odabirom mira umjesto straha, pomislih: “Pa mi smo upravo kroz sve to, i još puno više, prolazili danas na hodočasničkom putu.” Uistinu, nakon ovako provedenog dana čovjek se osjeća obnovljen u tijelu i duhu, neka sloboda uđe u njega, veća povezanost sa suputnicima i sa Stvoriteljem i nepokolebljiva nada u bolje sutra jer postaneš još više uvjeren kako je Stvoritelj prisutan baš na svakoj dionici životnog puta.
Stoga su nam ovakva i slična događanja itekako potrebna i poželjna, čak i češće od jedan puta godišnje. Radujem se već sada, ne samo zadiviti se novoj ružici na idućem hodočasničkom putu nego i postati miomirisna Stvoriteljeva ružica na životnom putu, koja će svojim postojanjem ljudima otkrivati ljepotu i ljubav samoga Stvoritelja.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Diplomirani ekonomist, teolog, po zanimanju dizajner informacijskih sustava a po zvanju evangelizator i hagioasistent.
Rođena u Opatovcu, prekrasnom slavonskom selu blizu Nove Gradiške, dugi niz godina živi i djeluje u Zagrebu.
Karizmu Zajednice Molitva i Riječ (ZMR) upoznala 2000. na jednom od seminara za evangelizaciju i od tada kroz formaciju ZMR započinje cjeloživotno osposobljavanje za zvanje evangelizatora i hagioasistenta.
Od 2011. volontira u Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje zadnjih pet godina aktivno djeluje i kao hagioasistentica.