Piše: Kristina Jurković, hagioasistentica CDP Zagreb
Živimo u vremenu brzih, kratkih, rekla bih, čak okrnjenih poruka koje razmjenjujemo međusobno. Sjetimo se samo kako tipkamo SMS ili druge poruke putem društvenih mreža. Koliko nedorečenosti, pa čak i gramatičkih netočnosti! A sve ono nedorečeno ostavlja prostora za nesporazume i krive interpretacije napisanog. Posebno je to prisutno u situacijama napetosti, kod doživljaja krivice, ugroze bilo koje vrste.
Svjedoci smo tada kako čovjek lako postane plijen “kratkog fitilja” te u tom žaru “izgovori” u napisanoj riječi čak i ono za što mu poslije bude žao. Što tada učiniti? Netko treba prvi “stati na loptu”. Jer, pođem li ususret drugoj osobi s predrasudom, uvijek će me takav susret osiromašiti, pa čak i opteretiti. Ali nikada neću pogriješiti ako odlučim o drugoj osobi pomisliti dobro, unatoč svemu, ako odlučim povjerovati da mi ona želi dobro, da su njene namjere iskrene, ali da je trenutno zarobljena nekim zlom ili ranjenošću.
Ukoliko ta njena dobrohotnost i nije baš vidljiva izvana, onda je sigurno to da me u dubinama svoje duše ta osoba duboko cijeni i poštuje. Zašto? Zato što je u dubini svake osobe ono iskonsko dobro primljeno od Stvoritelja u trenutku začeća. Tu je ona čežnja za primanjem i davanjem ljubavi. Dok tako razmišljam o drugoj osobi, dajem joj priliku da svjetlo mojih dobrih misli uđe u njezino srce, da duhom očita moju ljubav i poštovanje za nju pa da mi uzvrati još obilatije. Ili bar da se oslobodi straha preda mnom i pred mojom ocjenom nje ili pred pomisli da ću je odbaciti.
Komunicirati s čovjekom znači gledati ga u lice i oči. A to mogu i duhom činiti. Ali samo ako ga gledam očima srca, i to čistog srca. Srca koje je središte mene kao osobe. Zato je važno srce stalno čistiti. Prepoznavati prevare zla i laži i “usisavati u sebe” što više dobra i istine. To je moguće čim uronim u prisutnost Ljubavi koja je oblikovala i mene i osobu koju duhom gledam.
Čim tako dopustim da bezuvjetna stvarateljska Ljubav djeluje među nama, događa se promjena. Smanjuje se udaljenost između naših srca i događa se novi susret u novoj čistoći srca i istini. U zaborav brzo padne sav prijašnji nesporazum, sve trzavice i zamjeranja.
Ključno je danima prije nego što dođe do takvog susreta dopustiti bezuvjetnoj Ljubav da me liječi, pere, jača, prosvjetljuje, a to znači s povjerenjem se podsjećati:
- Tu si! Sigurna sam u Tvojoj blizini. Tvoja čistoća me čini čistom. Tvoje zdravlje me ozdravlja, čini me cjelovitom. Tvoja sloboda me oslobađa. Tvoj pogled mi vraća dostojanstvo i mir.
- Dopuštam da me Ti, Ljubavi, povežeš s ovom osobom i daruješ mi nove oči srca kojima ću je od sada gledati. Oči povjerenja, oči sućuti i oči prijateljstva.
- Dopuštam da Tvoja Ljubav skine s mene teret krivnje za svaku pogrešno napisanu ili izgovorenu riječ, za svaku okrnjenu misao i predrasudu i da nadoknadi ukradeno poštovanje osobi koja je te riječi čitala.
- Odlučujem od sada stati na stranu dobra. Vjerovati u ono dobro sa mnom i s tom osobom, s našim odnosom.
A tebi, koja me sada ne razumiješ, želim u duhu reći:
- Oprosti, žao mi je zbog moje grubosti u riječima, zbog svakog manjka ljubavi. Ti si vrijedna mog poštovanja. Ti si moj dar. Zahvaljujem na tvome životu.
- Opraštam i ja tebi sve i više se ne želim na to manjkavo podsjećati. Idemo graditi naš odnos ispočetka. U Ljubavi koja nas je oblikovala imamo snagu i mudrost za to. Sigurna sam da ćemo uspjeti.
I uspjeli smo! Dok sam tako činila kroz određeno vrijeme dogodilo se to da me neki dan dobrohotno, samoinicijativno nazvala osoba s kojom sam baš imala ozbiljan nesporazum. Naš odnos je sada nastavljen u međusobnom razumijevanju i ljubavi.
Uistinu, sve je moguće onome koji vjeruje, onome koji očekuje i zagledan je samo u dobro!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Diplomirani ekonomist, teolog, po zanimanju dizajner informacijskih sustava a po zvanju evangelizator i hagioasistent.
Rođena u Opatovcu, prekrasnom slavonskom selu blizu Nove Gradiške, dugi niz godina živi i djeluje u Zagrebu.
Karizmu Zajednice Molitva i Riječ (ZMR) upoznala 2000. na jednom od seminara za evangelizaciju i od tada kroz formaciju ZMR započinje cjeloživotno osposobljavanje za zvanje evangelizatora i hagioasistenta.
Od 2011. volontira u Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje zadnjih pet godina aktivno djeluje i kao hagioasistentica.
