Piše: Bosiljka Badrov
Nitko nije imun na iznenadne nalete straha u trenucima potresa ili opravdane sumnje da je bio u kontaktu s osobom zaraženom virusom korone jer su mediji i okruženje posijali paniku i stvorili negativnu percepciju kod ljudi. Strah je zavladao mnogima koji nemaju u sebi utjehu i sigurnost vjere. Mnogi su se uvjerili da im nitko ovdje na zemlji ne može jamčiti sigurnost i da se nitko sam ne može spasiti svojim snagama i naporima.
Na vlastitoj koži sam proživjela neku vrstu paničnog straha za vrijeme jakog potresa koji se dogodio pred sam kraj godine i iznenadne valove straha kod svakog jačeg podrhtavanja tla koje se povremeno i dalje ponavlja. Iako sam mislila da je moja vjera jaka i postojana gubila sam tlo pod nogama i nisam mogla mirno usnuti, tresla sam se na svaki jači zvuk. Stalno prisutan osjećaj ugroženosti života i briga za moje bližnje me natjerala da se zapitam od kuda dolazi tolika količina straha?
Postala sam svjesna da se moram izdići iz te tjeskobe i zabrinutosti jer je sve postalo preteško za svakodnevno funkcioniranje. Sebi sam govorila da se moram što prije izvući iz tog stanja ili ću potonuti.
Spas sam potražila u molitvi, u vapajima Gospodinu, ali moje molitve su bile rastresene, nisam se mogla sabrati. Tjeskobne misli nisu mi dale mira sve dok nisam postala svjesna da se sama pokušavam izboriti svojim snagama i molitvama, nesvjesna Božje blizine. Strah je oslabio moju vjeru, zasjenio nadu i poljuljao povjerenje u Božja obećanja. Bojala sam se ići u crkvu tih dana jer sam osjećala nelagodu i strah od urušavanja zidova. Počela sam se preispitivati i postalo mi je jasno da snagu moram pronaći u sebi u svom središtu u sabranosti tražeći pomoć odozgo od Oca koji me ljubi i kojem želim vjerovati.
Hoću li dopustiti strahovima da me povuku u mračne dubine u koje upadaju ljudi bez vjere i nade, koji su bez iskustva Božje blizine?
Posramila sam se svojih malodušnih misli tih dana, spoznala sam svu svoju nemoć i krhkost, a oholost mi nije dala da pred mojim bližnjima priznam vlastiti strah i suočim se s tom činjenicom. Tek kad sam se suočila sa strahom i njegovom razornom snagom koja se nameće izvana postala sam svjesna da sama ne mogu nadvladati tu silu nego moram sigurnost potražiti u sigurnoj ruci mog Stvoritelja.
Molila sam svim srcem strelovite molitve i ponavljala zazive Isusu: “Uzmi ovaj strah koji me proganja jer si ti Gospodine gospodar straha i sila prirode. Učvrsti Gospodine temelje zemlje i budi nam zaklon i utvrda dok se zemlja ljulja i ruše zidovi.” Samo pouzdanje u Božju dobrotu i spoznaja da se ništa ne događa bez Božjeg znanja povratilo mi je nadu i učvrstilo povjerenje u Božja obećanja:
“Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.”
To je jedina prava sigurnost života koja proizlazi iz vjere koju Stvoritelj daruje svima koji se njemu utječu i lijek je protiv svakog straha.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
