Imati čvrsto tlo pod nogama

Piše: Kristina Jurković, hagioasistentica 

Živimo u vremenu kada je sve nesigurno. Jedino što je sigurno je stalna promjena. Sve je tako ubrzano i često možemo čuti druge ali i sami sebe kako izgovaramo: “Nema vremena…”, “Ako stignem…”, “Čuj, drugi put, sad jurim…”. 

Što nas je to ubrzalo? Što nas to želi istrgnuti od nas samih i od našeg središta? Kako živjeti kao čovjek i ne izgubiti se u poplavi događaja, informacija, pa i dezinformacija?

Živimo u vremenu obilja a opet nekako u svemu oskudijevamo. Toliko toga nam je ponuđeno na izbor a kao da se izgubila kvaliteta, smisao i bit ponuđenog, bilo da je u pitanju nešto materijalno, bilo “duhovno”.

Na koju stranu krenuti? Što nam je činiti? Postoji li izlaz iz tog vrtloga u koji smo se dali uvući? Dovoljno je malo zastati, duboko par puta udahnuti i ostati tako u tišini “da te duša sustigne”. Polako se vratiti na Početak, na Izvor svoga života.

Prije toga posvijestiti si samoga sebe: Gle, pa ja živim, ja postojim! Moje srce kuca, moj se ošit diže i spušta. U meni kola krv koja hrani svaku moju stanicu. Moje oči gledaju, uši mi slušaju. Mogu govoriti, misliti, stvarati… A kao osobe, mene ima u ovom svijetu među milijardama ljudi. Nitko nije kao ja. Samo sam ja ta osoba koja živi u mom tijelu. I ne mogu biti netko drugi. Baš je dobro što postojim!

Ako malo dalje pogledam oko sebe, vidim kako sve što postoji ima neki smisao. U sve kao da je utkana jedna zakonitost koja sve drži u savršenom redu, da se ne raspline, da se ne raspadne, da ne završi sve u kaosu. Postoji jedna čvrsta poluga koja pokreće čitav svijet. I ja mogu mirno osloniti svoj život na tu stvarnost.

A to što postojim, čvrst je dokaz da je mene netko jednom poželio da budem, oblikovao me, razmišljao o mene, planirao baš mene ovakvog/ovakvu kakav/kakva jesam. I dozvao me i poslao u život. Zato ja živim! Netko je htio baš mene. Taj Netko mora da je dobar kad mi je poklonio i mene i moj život i toliko toga na čemu mogu samo zahvaljivati. A znamo da je ljubav ona koja se voli darivati i dijeliti drugima. Znači da je mene stvorila Ljubav! A i sada me na neki način stvara. Ja ne mogu propasti nikada! Ljubav je vječna a s njom sam i ja vječan/vječna i neuništiv(a). I zato mogu mirno koračati dalje kroz život.
Mene Ljubav čuva. Imam Nekoga tko je uvijek na mojoj strani. Sav je za mene. Ma da se i čitav svijet uroti protiv mene, ja se imam kome vratiti. I znam da nikad nisam sam(a). Sad više ne moram juriti kao da ću nešto propustiti. Sada znam, spoznajem i uživam u onom temeljnom; Istina je, ja sam ljubljen(a)! Bezuvjetno sam ljubljen(a)!

Total
0
Shares
Prev
Meditacija za tebe – Tomislav Ivančić

Meditacija za tebe – Tomislav Ivančić

NAUČI DANAS MOLITI Ljudi najviše problema imaju sa rastresenošću u molitvi

Next
Hagioterapijska jesen u Samoboru

Hagioterapijska jesen u Samoboru

S radošću vam najavljujemo novi početak hagioterapijskih predavanja svake


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati