Pripremila: Elvira Žalac
U Centru za duhovnu ponoć u Zagrebu nedavno je održan Hagioterapijski susret pod naslovom Ozdravimo suvremeni brak. Susret je trajao dva dana po tri sata. Taj vikend sam bila u Zagrebu i odlučila po prvi put otići na jedan takav susret. Ne osjećam posebnu potrebu da moram svoj brak nužno ozdraviti nego sam se htjela obogatiti duhovnim sadržajem. Bio je lijep broj ljudi koji su kao i ja odlučili prvi put doći nešto takvo čuti. Brzo smo postali kao znanci nakon što nam je voditeljica rekla neka pozdravimo osobu do sebe riječima : Lijepo je da ste i Vi tu!
Voditeljice su nam prvo pojasnile što to znači Hagioterapija i kako djeluje.
I tako smo krenuli bračnim vodama koje znaju biti nemirne i valovite kao da se nikada neće smiriti. A potrebno je da prvo prihvatim sebe jer tad je i onom drugom lakše prihvatiti mene. I tada odlučiti se na brak, na ljubav, lijepe riječi o supruzi, suprugu. Jer rane s kojima ulazimo u brak izvor su nemoći da se ljubimo kao i loše navike koje smo stekli. Ako nas netko dotakne baš u te naše bolne rane a mi smo trebali ljubav na tom mjestu nastaje mrak i prestaje brak. Ranjen čovjek ne može davati ljubav.
Ali na duhovnom području sve je moguće popraviti jer je duh slobodan od prostora i vremena. Tako sam saznala da ako želim mijenjati supruga potrebno je da prvo mijenjam sebe. Zato smo krenuli u praštanje bračnom drugu i u duhu kajali se za loše stvari koje smo učinili prema njemu da nam oprosti. Nakon praštanja i kajanja nije se bilo teško odlučiti za ljubav.
Shvatila sam da je odluka da dođem na ovaj susret bila više nego dobra. Otkrila sam jednu svoju ranu na koju sam zaboravila, mislila da je riješena. A ona je možda uzrok mojih nesporazuma u braku. Kako smo poučeni trebam se sad izdignuti iznad svoje prošlosti, prihvatiti i zavoljeti sebe i odlučiti se gledati dobro u svom mužu, zadiviti se nad njim.
Vidim da trebam raditi na sebi da bi moj brak bio dobar, a ne samo očekivati da se moj suprug promjeni po mojoj želji i da nam tada bude lijepo.
Bez riječi Ne govori... Šuti... Tko treba, Već će te čuti... Ono što srce Želi reći, Srodna će duša Znati bez riječi! Ne objašnjavaj... Diši... Pogledom, dodirom Slutnju opiši... Tko očima srca Gledati umije, Bez objašnjenja Sve razumije! Ne opravdavaj se... Ne galami... Na ovom svijetu Nismo sami... Ako čuješ Tišine moje, Ima nas više... Barem nas dvoje!Slavica Cvitanušić
