Pripremila: Iva Maričić
Drugoga dana X. međunarodnog evangelizacijskog i hagioterapijskog susreta Zajednice Molitva i Riječ sudionici su promišljali o različitim aspektima suočavanja čovjeka, Zajednice i društva u cjelini s oblicima ideologija kojima je suvremeni čovjek izložen. Četiri tematska bloka, održana u jutarnjem i popodnevnom dijelu programa, omogućila su dublje rasvjetljavanje ove problematike. Teme su bile: “Nova evangelizacija – odgovor i hitna zadaća: lijek suvremenim ideologijama”, “Hagioterapija – zaštita čovjeka od brojnih suvremenih oblika dehumanizacije”, “Isus Krist – odgovor na čovjekova pitanja i istina o čovjeku i svijetu” te “Zašto Duh Sveti i duhovnost u hagioterapiji?” Predavači su i ovoga dana bili Ivica Lulić, evangelizator i vjeroučitelj, te Silva Vrdoljak, hagioasistentica i mentorica. U praktičnoj primjeni i svjedočenju iskustava iz evangelizacije i hagioterapije sudjelovali su i drugi evangelizatori i hagioasistenti, među kojima su Anđela Šišak, Marina Peterlin, Ana Matković, Lana Poljak Branisavljević i Kristina Jurković.
U prvom dijelu programa istaknuto je da je hitna zadaća nove evangelizacije ponajprije autoevangelizacija, osobito ona koja se odnosi na vlastito priznanje nemoći i nedostatne opredijeljenosti za stvarnosti koje je živio Isus Krist, uzor i model evangelizacije. U iskrenosti vlastitoga bića svaki je evangelizator pozvan najprije u sebi prepoznati koje su ga ideologije zahvatile, gdje je sam zarobljen i što ga priječi u autentičnom nasljedovanju Krista.
Posebno su istaknute dvije zamke u koje može upasti suvremeni čovjek, ali i sam evangelizator: ateizam, shvaćen kao nevjera i nepovjerenje prema Stvoritelju i njegovu planu za čovjekov život, te religioznost koja se očituje u tradicionalnom ili prenaglašenom vršenju religioznih čina bez stvarnog opredjeljenja srca za osobu Isusa iz Nazareta.
Naglašeno je da je potrebno razlikovati Isusa Evanđelja od “obrednog Isusa”. Kao jamstvo ispravnosti hoda s Isusom Kristom istaknuta je poslušnost. U poslušnosti Utemeljitelju karizme koju živi Zajednica Molitva i Riječ, svaki je član pozvan svakodnevno rasti. U tom je kontekstu podsjećamo i na uputu prof. dr. Tomislava Ivančića da čovjek promišlja o trenutku vlastitoga začeća, jer je u tom trenutku započeo i njegov životni poziv. Sudionici su pozvani prisjetiti se kada su prvi put svjesno prepoznali da ih Isus zove nasljedovati ovaj put.
Seminari nove evangelizacije služe Istini i uvode osobe u istinu o njima samima i o svijetu u kojem žive. U svakodnevnom druženju s Isusom, u šutnji i razmatranju, čovjek postaje sposoban čitati znakove vremena i prosuđivati stvarnost. Ivica Lulić naglasio je da samo promijenjen čovjek može biti svjedok. Mijenjati se znači upijati Isusa Evanđelja i usklađivati svoj život s njegovim.
U hagioterapijskom dijelu programa govorilo se o suvremenim društvenim utjecajima koji čovjeka mogu svesti na individualca usmjerenog na prohtjeve tijela, zabavu, modu, užitak i prestiž. Predajući se takvim utjecajima, čovjek postaje raspršen, površan i udaljen od vlastite dubine. U tom je smislu hagioterapija predstavljena kao duhovno-antropološki odgovor na dehumanizaciju, duhovnu obamrlost i malodušje suvremenoga čovjeka.
Istaknuto je da je zadaća hagioterapije usmjerena prema obnovi čovjekove osobe, njegova dostojanstva, svijesti i samosvijesti, kreativnosti i moralnog prosuđivanja. Ta se obnova najprije treba događati u samom hagioasistentu. Dehumanizacija i relativiziranje, naglašeno je, ne počinju samo izvan čovjeka, nego i u svakome od nas, osobito onda kada čovjek sebe postavi kao mjerilo svega ili kada se dobrota živi samo na razini horizontalnog humanizma, aktivizma, vlastite koristi ili površne empatije.
Silva Vrdoljak pozvala je sudionike na osobno preispitivanje i odluku zaokreta prema dobru. Upozorila je da se zlo na suptilan način može uvući u čovjekovo gledanje, razmišljanje i postupanje. Zato je, kako je istaknula, važan korak hagioterapijskog puta priznanje vlastitih krivih pogleda, prosudbi i postupaka.
Ana Matković, hagioasistentica i psihologinja, biskupijska povjerenica za pastoral braka i obitelji te voditeljica Centra Pro vita et familia Požeške biskupije, istaknula je da je poziv na brak i obitelj osobita vrsta poziva u kojem se supružnici svakodnevno opredjeljuju za dobro i svjedoče vrijednost takvog načina života. U tome im hagioterapija može dati konkretno usmjerenje, što u konačnici utječe na društvo u cjelini.
Govoreći o povezanosti hagioterapijskog djelovanja i duhovnosti, Silva Vrdoljak naglasila je da su mnogi evangelizirani ljudi doživjeli susret sa živim Bogom, ali su s vremenom zaboravili to iskustvo jer nisu ostali u povezanosti s Isusom. Ako čovjek želi u sebi očuvati to iskustvo i svakoga ga dana iznova živjeti, potrebno je da u svom životu razlikuje vrijedno od bezvrijednoga, da svakodnevno posveti vrijeme druženju s Isusom, osluškuje poticaje njegova Duha i živi ih u svakodnevici. Naglašeno je da je najveća borba upravo u čovjekovoj nutrini: opredijeliti se za dobro i ostati vjeran toj odluci.
O tome kako je Isus Krist odgovor na čovjekova pitanja i istina o svijetu govorio je Ivica Lulić. Kada čovjek traži odgovore na egzistencijalna pitanja o vlastitom postojanju, dolazi do spoznaje da sam sebi nije dao život niti ga je sam izabrao. Ta ga spoznaja upućuje na Onoga koji mu je život darovao. “Ja sam njegova misao”, istaknuto je u predavanju, a upravo ta svijest pomaže čovjeku zavoljeti sebe i prihvatiti darovanost vlastitoga života. U nastavku programa Marina Peterlin podsjetila je prisutne da nije najvažnije najprije spoznati koliko čovjek voli Isusa, nego koliko Isus ljubi čovjeka i sve predaje za njega.
Lana Poljak Branisavljević, hagioasistentica i socijalna radnica, istaknula je da je duhovnost srce hagioterapije i evangelizacije. Samo predajući se Duhu Svetomu i dopuštajući mu da čovjeka iscijeli, moguće je drugoga gledati na drukčiji način — kao osobu koja trpi i treba Božju pomoć. Kristina Jurković, evangelizatorica, hagioasistentica, teologinja i ekonomistica, podsjetila je prisutne na riječi Utemeljitelja prof. Ivančića da hagioterapija ne liječi, nego oživljava čovjeka. Ujedno je posvjedočila o vlastitim načinima propitivanja stvarnosti i življenja duhovnosti u svakodnevici.
Drugi dan susreta zaključen je zajedničkom svetom misom i klanjanjem pred Presvetim u crkvi Sveta Mati Slobode. Sudionici su dan završili u molitvenom ozračju, s pozivom na osobnu promjenu, dublju povezanost s Isusom Kristom i otvorenost Duhu Svetomu, kako bi evangelizacija i hagioterapija mogle vjerodostojno služiti čovjeku današnjice.
U Zagrebu započeo X. međunarodni evangelizacijski i hagioterapijski susret
