Rano nedjeljno jutro. U molitvi i sabranosti.

Odjednom tutanj pa ljuljanje (a nismo na brodu).
Kroz desetak (dugih) sekundi sve se smirilo.

Prvo šok i nevjerica, a onda strah i neizvjesnost rastu. No, duboko u duši mir, onaj mir koji samo Gospodin daje.Tražim lice svog prijatelja Isusa, i nalazim.

“Ne boj se! Ja sam (sada) s tobom! Samo vjeruj!”, preplavljuje moje čitavo biće.
Da, ti si Gospodar, u tvojoj je ruci moja sudbina. Samo u tvojoj blizini nalazim sigurnost i mir.

Hvala ti, Prijatelju i Gospodine moj!

Marija