Piše: Dragica Medved
Sanjam li ili je sve ovo stvarno. Svi savjetuju ostanite doma, bore se za naše živote. Liječnici, ministri svi u maskama objavljuju sve restriktivnije mjere za kretanje. Dućani se prazne a kućne zalihe gomilaju. Pozivaju se građani koji su otišli u inozemstvo da se vrate u zemlju. Na posao idu samo oni najnužniji. Stariji su najizloženiji i masovno umiru u zemljama svijeta. Crkve zatvorene, djeca su na TV školama, ulice i ceste sve praznije radi se od doma.
Ovo je vrijeme pandemije korona virusa, podmuklog i nevidljivog napadača na život čovjeka.
Nestaju u trenutku crkveni krovovi, urušavaju se srećom prazne crkve. Odjednom strah, onaj egzistencijalni za život. Oblačim se i čekam, hoću li na cestu ili ostajem u kući.
Nekakva tjeskoba prođe me na trenutak, a onda se pokušavam smiriti. Bože ti si tu i sve je u Tvojim rukama. Sve je u Tvojim rukama, ako je to kraj neka bude volja Tvoja. I prihvaćam i strah polako nestaje.
Pogledaj čovječe sve što si gradio srušilo se u trenutku, ali ti si ostao. Bože, pozivaš nas na buđenje.
Zagreb se i dalje trese, čisti se grad od ruševina, sve nevjerojatno dobro organizirano. I opet poziv ostanite doma, čuvajte svoj i tuđi život.
Čovječe razumiješ li ti što se događa?
Prestrašen si, zbunjen i gotovo ne vjeruješ. Svi tvoji planovi za ove tjedne, mjesec su prekriženi.
Ostao si doma, možda se nećeš vratiti na posao, odjednom imaš vremena za obitelj, za sebe.
Ne treba ti puno nego samo ono malo što imaš u kući.
U tebi se budi pomalo tiho pitanje kako je to moguće?
Ono što ti je izgledalo nemoguće sada je moguće. U miru se budiš, normalno radiš, imaš zajednički ručak, razgovaraš i opet sve funkcionira.
Zamisli koliko si samo koristi učinio. Priroda ti je neizmjerno zahvalna, ne trošiš benzin, ne zagađuješ zrak, nisi pod stresom radiš od doma i čitava je obitelj na okupu. Ovo je vrijeme korizme, pokorničko, odricanje i vrijeme obraćenja.
Stvoreni smo da budemo partneri Božji a ne rušitelji prirode i sebe. Dobili smo na dar predivnu zemlju, sunce, more, šume, rijeke, zrak, sebe, sve što imamo i što jesmo. Odjednom postajemo svjesni koliko smo toga imali i nismo ni primjećivali.
Stvoritelj nam je nekako smetao. Pa mi smo znanstvenici i sve se može predvidjeti i proučiti. A sada nam Netko drugi govori, niste vi gospodari ove zemlje.
U mojim je rukama sve i vaš život. Ne boj se, Ja sam Gospodar i ljubim te beskrajno. Poštuj moje zakone, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.