Iz Minute za tebe prof.dr. Tomislava Ivančića (emitirane 14. studenoga 2017.)
Pisac poznate knjige „Mali princ“, Antoine de Saint-Exupéry, rekao je jednom: „Čovjek treba dugo živjeti da bi postao čovjekom.“ Sigurno, od trenutka začeća si potpuni čovjek. I sve do današnjeg trenutka nisi nikada prestao biti potpuni čovjek, i uvijek ćeš biti potpuni čovjek. Međutim, ono što A. de Saint-Exupéry misli i što želi reći jest to da u nama uvijek postoji zlo koje nas razara, postoje tolike bolesti, razočaranja, depresije, agresivnosti, bijeg od dužnosti i od toga što nas čeka svaki dan, strahovi pred ljudima, pred nastupima, pred odgovornošću, i zato se treba dugo, dugo boriti protiv svih tih naših površnosti, protiv razaranja i zla da bismo postali potpuni čovjek.
Potpun znači da smo izliječili svoje rane, da smo ljudi bez strahova, bez tjeskoba, bez primisli na bilo što negativno i zločesto, bez agresivnosti, bez nutarnje razdijeljenosti, da smo ljudi uzdignuta čela koji uvijek idu drugima ususret, koji se ne boje kritike ljudi i njihovih primjedbi… Da bismo postali takvi, treba dug život. To ne znači da treba proći mnogo godina, nego treba intenzivan život; život u kojem smo intenzivno živjeli. Dan u kojem si napravio mnogo dobra, to je bio dug dan. Tada osjećaš kako je bogatstvo ostalo u tom danu, kako si postao više čovjek i sretniji si i nosiš taj dan u srcu. To je ono što zapravo misli A. de Saint-Exupéry.
Treba dugo živjeti kako bi se postalo čovjekom. Treba dugo učiti od života, od svoje prošlosti i budućnosti. Treba gledati oko sebe, promatrati, misliti, pitati, raspravljati, razmišljati, moliti, da bi čovjek postao potpun čovjek. Ali, prije svega treba upiti ljubav, Stvoritelja, predati mu svoje grijehe i sve svoje muke i bolesti i zamoliti ga da ih oprosti i uredi. Treba oprostiti drugima kako bi i naše najteže bolesti nestale iz nas, a onda se zagledati u oči ljudima, Bogu i sebi. Ozdravljajući tako, postat ćemo sve više čovjek, a onda će pokraj nas biti sve više ljudi i neće biti loših vremena, jer ona ne postoje. Postoje samo loši ljudi koji čine vremena lošima, a čim si ti bolji, vremena postaju dobra. Budi kvasac boljega sutra.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)