Ući u dubine naše duhovne preobrazbe

Piše: Silva Vrdoljak, hagioasistentica 

Život na Zemlji i ljudska povijest pokazuju nam da je čovjek svestrano ugrožen. Ugroženost je izvor iz kojeg se rađaju nesigurnosti, strahovi, uznemirenosti, osamljenosti i nepovjerenja. U sadašnjem vremenu ta ugroženost je naglašena na temeljnom problemu  zaoštravanja pitanja osobnog identiteta čovjeka, ili čak njegova gubljenja, što pridonosi stvaranju antropologije bez jasne istine o čovjeku. Dehumanizacija je najveća opasnost za čovjeka, a suvremeni čovjek premalo zna o „anatomiji“ duhovne duše, o moralnim poremećajima međuljudskih odnosa i ovo vrijeme djeluje kao vrijeme daljnjeg umaranja duše. Ponekad su zla u svijetu i među nama toliko zgusnuta da i najplemenitiji i najuporniji ljudi pomisle da se više ne može i da će se sve srušiti u kaos i samouništenje.

Filozofija postmoderne svodi čovjeka na osamljeni individuum, obilježen subjektivizmom i zahtjevom za moralno-etičkom autonomijom. Iskustvo pokazuje da je nemoguće izgraditi savršeno društvo, ali da je moguće raditi na boljim modelima međuljudskih odnosa. I u dvadesetom stoljeću čovječanstvo je preživjelo brojne intelektualne, genetske, biološke, atomske, ideološke i političke prijetnje, ali ono i dalje živi. Svijet i dalje postoji.

Među ljudima i u sadašnjem vremenu, unatoč razaranju dobra ima prepuno plemenitosti, u svakom čovjeku postoji jedna oaza ljudskosti i iskra dobrote. To su znakovi Istine i Dobrote, znakovi koji ukazuju da Netko jači od svih zločinaca i zla drži svijet i vodi ga prema sigurnom cilju. U tom znaku protivnosti odvija se naš ljudski život i drama povijesti, a ovo vrijeme u kojem živimo kao da postavlja esencijalno pitanje nama ljudima: U što vjerujete? Kome vjerujete? 

Dijagnoza suvremenog čovjeka

Čovječanstvo djeluje izgubljeno jer se odvaja od izvora Dobrote. Iz tog razumijevanja shvatljiva je jedna od nezaobilaznih dijagnoza današnjeg suvremenog čovjeka i svijeta: egzistencijalne ranjenosti i bolesti. To nije jedna bolest, već su to bezbrojne ranjenosti i bolesti koje su nastale zbog odijeljenosti stvorenja od Stvoritelja, odnosno prvog zla nazvanog praiskonskim zlom koje se prenijelo na nas putem genetskih posrednika, okoline i okolnosti u kojima smo odrastali kao i našim odlukama kroz život.  

Bezbrojni su simptomi egzistencijalnih bolesti: ne tražimo istinsku radost, a tužni smo; u nama je vapaj za povjerenjem, a „hranimo“ strah negativnim sadržajima; nemamo čvrstog uporišta na koji bismo oslonili sigurnost života, a gubimo se u relativizmu; ne tražimo istinu, a lutamo u ideologijama; sumnjamo u dobrotu, a depresije su u porastu; zatvoreni smo za nadu, a u beznađu živimo; tražimo razumijevanje, a površni smo; tražimo slobodu, a zarobljeni smo idolima; čeznemo za ljubavlju i nježnošću, a ne možemo se iščupati iz egocentrizma, poroka i užitaka.    

Medicina, psihijatrija, odgoj u školi i svi drugi odgoji bore se sa posljedicama, ali previđa se uzrok. Zlo je razaranje dobra, a dobro je apsolutni Stvoritelj, bitak i kada se čovjek odvoji od bitka, tad je prepušten zlu. Čovjekove su sposobnosti zbog zla nemoćne da riješe temeljna pitanja čovjekove sudbine, o čemu nam jasno govore neuroznanosti i epigenetika.                       

J. Ratzinger je u svom djelu „Sol zemlje“ dijagnosticirao sadašnji svijet kao „taj promijenjeni svijet koji prodire već u našu sadašnjost i već je tu u našoj svagdašnjici.“  Utemeljitelj hagioterapije prof. dr.sc. Tomislav Ivančić je tu istu stvarnost i dijagnozu izrekao riječima: “Probudit ćete se u svijetu koji više nećete prepoznati, jer nećete biti spremni!“

I egzistencijalne ranjenosti i bolesti kao dijagnoza suvremenog čovjeka stavlja nas u pitanje: Kako živimo? Jesmo li mi spremni?   

Što znači postati i biti spreman?

Sve što je ljudsko mora doživjeti preobrazbu! (Papa Pavao VI; EN 19.) I Papa nam ukazuje na ono što je bitno, a izmiče nam. Želi nam se ukazati  da su danas drugačija vremena, danas prije svega trebamo mudrost, jer su se mnoge stvarnosti promijenile. Poziva nas se na budnost, a to znači da uvidimo svoju realnost da nam nisu dostatne samo naše kompetencije i sposobnosti duhovne duše, naša umijeća i naše tehnologije, naša znanja i naša otkrića, naši protesti i naši govori, jer bojno polje je na području života. Ta bitka se ne dobiva snagom ljudskog duha. Treba nam jedna viša „sila i snaga odozgor“, sila Duha koja će prožeti naš „antropološki genom“ – antropološko srce i ozdraviti ga, očistiti, osloboditi od idola, a to znači preobraziti ga i učiniti novim. Ključno je pitanje: Jesmo li toga svjesni ili se i dalje gubimo u „šumi“ naših aktivizama ? 

Terapija je borba

Čovjek u svojoj „arhivi“ duha zna za Stvoritelja, ali ne može do Njega. Antropološka egzistencijalna terapija je zato uvijek prezentna, ona je uvijek iznova borba za čovjeka i njegov život, za njegovu moralnost i etičnost, čistoću savjesti i srca, borba za slobodu i odluku za dobro, za praštanje i kreativnost, to je bitka protiv zla, protiv bolesti, ranjenosti, nemoći, grijeha i očaja. Terapija nam pomaže da ostanemo na nogama u borbi, da se ne slomimo i da ne odustanemo od borbe za zdravlje duha i prijateljevanja sa Stvoriteljem.

Put u ozdravljenje, a to znači put u uspostavljanje ponovne suradnje sa Stvoriteljem ostvaruje se, uvijek iznova, bitnim koracima: obrat od zla u Dobro; osvijestiti sposobnosti naše duhovne duše, naše savjesti, uma i života da upoznamo Stvoritelja; otkriti stvarnost i istinu Isusa iz Nazareta; smisao života je činiti dobro, pomoći čovjeku, a to se može samo okrenutošću i suradnjom s onim tko je Dobar. Isus nam je donio tu informaciju: Samo je jedan dobar – Otac Nebeski, Stvoritelj i Tvorac svega vidljivoga i nevidljivoga.

Valja nam postati realni, trijezni i argumentirani, a to znači ući u dubine naše duhovne preobrazbe. To možemo ostvariti samo u jedinstvu sa Stvoriteljem, Bogom koji se objavio u Isusu iz Nazareta. Nema drugog puta.  

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Postati čovjek vođen Duhom