Iz knjige: Otmjenost duše

Rođeni smo da stvaramo, radimo i budemo aktivni. Tko radi, može imati samo jednog napasnika, a to je umor; međutim, tko ne radi ima tisuće napasnika.

Poznata je poslovica koja kaže: Čovjek je više sposoban da se do smrti dosađuje, nego da se do smrti naradi. Sigurno, život je obično prekratak.

Ima ljudi, genijalnih i velikih, kojima se učini da su tek počeli stvarati, a već moraju poći s ove zemlje. Stoga je potrebno biti vječno aktivan.

Odmarati se ne znači biti neaktivan, nego iskopčati jedne sposobnosti svoga bića, a ukopčati druge. Miran rad čovjeka jača. Umor, naime, nastaje tamo gdje smo se toliko fizički mučili da je duša ostala zanemarena. I tada duša boli, čovjek osjeća prazninu, nesigurnost i strah u svojoj duši. Ili, tamo gdje čovjek i duševno i tjelesno radi, ali duhovno zanemari, optereti savjest ili dobije bezbrojne rane.

Rane kao i savjest znaju izgrizati snagu naše duše i našeg tijela. Zato od napetosti i grižnje savjesti znaju nastati teške bolesti, ali i psihički stresovi i slomovi živaca.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakZa dobar dan – iz pera hagioasistenta
Sljedeći članakNada koja oslobađa
Tomislav Ivancic
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na ... (Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)