Piše: Lana Poljak Branisavljević
DOBRO IMA ZADNJU RIJEČ
Svaki čovjek stvoren je iz ljubavi samog Stvoritelja. On je baš svakoga od nas želio, planirao i htio. On je sama Dobrota, Ljubav, Istina i Ljepota.
To je temelj tvoga i moga postojanja.
To je naše sigurno tlo na kome stojimo. Kada smo u dobroti, istini, ljepoti i ljubavi mi živimo, u protivnome nas kao osoba nema. Kao da nas je nešto tada “izbacilo” iz postojanja. Često ljudi pritisnuti raznim teretima znaju reći: Živ sam, ali kao da me nema…Što je to što nas udaljuje od nas samih?
Od našeg dostojanstva i svijesti da smo ljubljeni? Nažalost, uz Dobro koje je Apsolutno postoji i zlo, nemoć, manjak. Ono je ograničeno, ono je nametnik na dobru, ono “nagriza” sve ono što je dobro. Ono ima za cilj uništiti sve dobro, istinito, moralno i čestito. No, ono samo za sebe nema postojanja.
Čovjeku je darovan život, on kao osoba, njegova sloboda, čista savjest, zdrav karakter, povjerenje i nada, srce, razum i intelekt. Stvoritelj nam je darovao sve potrebno za život, sposobnosti, talente, vrline, znanja i vještine.
Kako to da onda doživljavamo da smo nemoćni, slabi i nesposobni? Kako to da se brzo počnemo samosažaljevati i kukati nad poteškoćama koje su se našle na našem životnom putu? Upravo zato jer smo povjerovali zlu.
“Nasjeli smo” na laž i neistinu o nama, o drugima i o svijetu. Povjerovali smo da smo slabi i nesposobni, da su drugi pametniji i uspješniji, da ne vrijedimo ili pak da se ništa ne može i neće promijeniti na bolje u našem životu, odnosima u obitelji i braku, na radnom mjestu. Zlo u nama uvijek stvara nepovjerenje i strah. Ono razjedinjuje ljude i otvara nam oči da u drugima vidimo samo ono što čine loše i što ne valja. Zlo nam oduzima slobodu i uvodi u ovisnost.
Zato se danas iznova želimo zapitati: Gdje sam? Čiji sam? Kome ja vjerujem? Vjerujem li da Dobro uvijek ima zadnju riječ? Imaš li već takvo iskustvo u svome životu? Vjeruješ li da je zdravlje jače od svake bolesti? Vjeruješ li da se situacija u tvojoj obitelji može okrenuti na dobro? Primjeti jesi li čime zarobljen?
To ćeš lako raspoznati tako što ćeš vidjeti bez čega ne možeš…Da li je to kava, cigareta, televizor, mobitel, psovka, mrmljanje? Vežu li te mišljenja drugih ljudi o tebi? Presudno je za naš život kome smo povjerovali.
Presudno je u što gledamo i što očekujemo.
Potrebno je raskrinkati sve ono što nas čini “zatvorenicima”, nedostojanstvenima i bijednima jer naša stvarnost je upravo suprotna tome.
Ljubljeno si dijete samog Stvoritelja i zato uvijek se iznova i iznova vraćaj k toj jedinoj istini o sebi!
Iz tog susreta s Njime, u tebe će ulaziti jasnoća i zdravlje i s puno većom lakoćom prepoznavati ćeš gdje si i što je to ispravno i dobro za tvoj život. Budimo mudri, a ne naivni!
Uskočimo u povjerenje i pouzdanje Stvoritelju koji nas i danas čeka!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
