“Do kraja ih je ljubio”
Ulazak u sveto trodnevlje u meni izazove uvijek neopisivo strahopoštovanje, ljubav i radost. Iako riječi evanđelja opisuju muku i patnju, suza radosti je na oku.
Koja Ljubav!
Pa što sam ja Gospodine da me se spominješ? Taj pogled s križa koji me oslobađa svih mojih okova, svih tereta, planova i zabrinutosti.
Život ima smisla!
Rečenica s posljednje večere ”svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke” poziva glasno i danas na Euharistiju gdje se susreću dva srca, dva pogleda, dvije osobe. U tom predivnim Daru koji ostavlja kao zalog svoje ljubavi, progovara i preobražava cijelo moje biće. Ta prisutnost nježnog lahora odnosi sve moje boli.
Da, do kraja nas ljubi!
Ovo liječi!
