Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu
Nakon 11 godina braka shvatila sam da se sve ruši. Bilo je uspona i padova, financijske krize i dugova i na kraju je moj suprug završio u zatvoru. Bila sam u dugovima, s djevojčicom od 4 godine i trudna s drugim djetetom. Unatoč svemu, svojoj sam kćerkici željela ostaviti oca u lijepom sjećanju. Govorila sam joj da je njezin tata otišao raditi daleko i da će se vratiti. Teška uloga majke, a sve sa smiješkom, kako nitko ne bi znao za moje pravo stanje. Nekako sam si objašnjavala da je to za nas, da je tako moralo biti da nastavimo dalje. I prošle su te dvije teške godine preživljavanja.
Novi početak, krenulo je onako kako treba biti. Kad odjednom – krah svega, saznajem i za preljube. Osjećala sam se kao da ne postojim, hodam prazna, pokušavam sastaviti sebe i u jednom trenutku odustajem od svega. Na kratkoj niti, drži me još činjenica da me djeca trebaju.
U toj nekoj svojoj tuzi i očaju pokušavam nadići samu sebe, pogaziti sve svoje stavove i životna uvjerenja, ali ne ide. Mrzim ga sve više. Ne mogu naći razlog da ostanem u tom braku. Ne mogu naći razlog da oprostim jer se ponavljaju pitanja: „Čime je zaslužio moj oprost? Čime zaslužuje mene?!“
Tada dobivam savjet da popričam s nekim i da se pokušam osloboditi mržnje pomoću hagioterapije.
Nakon prvog telefonskog razgovora (s obzirom na COVID-19 i lockdown), slijedim hagioterapijske postupke, primam hagioterapijske lijekove i primjenjujem ih. I dalje nemam odgovore na svoja pitanja, ali odlučujem da ću se nadati. Pokušavam crne i negativne misli zamijeniti dobrim mislima i razmišljati o lijepim uspomenama.
Drugi telefonski, treći, četvrti… Stvari se počinju mijenjati, odluka da odem sve je manje u igri. Suprug mi postaje bliži, bolji je prema djeci, prema životu, braku…
Odlučila sam snagu koja je u meni ispravno koristiti.
Odlučila sam oprostiti, ali to ne znači da sam prihvatila njegovo nemoralno ponašanje, već njega kao osobu u kojoj je dobro.
Hagioterapija mi je dala objašnjenje da suprug želi biti dobar, ali ne može, i da budem strpljiva, jer kad sam strpljiva, dolazi pomoć od Stvoritelja.
Odlučila sam ljubiti ga i prepoznala sam da je bio povučen u užitke. U mene je ulazilo duhovno zdravlje i supruga više nisam gledala očima mržnje i odbojnosti već očima čovječnosti.
Stvari su sada bolje. Svaki dan bolje je nego jučer. Mogu se sabrati i naći mir. Pokušavam provoditi hagioterapiju jer je dan onda podnošljiv. Sve je više novih, lijepih trenutaka. Bilo mi je potrebno puno prešućenih riječi, ljubavi i praštanja.
Ne odustajem! Vjerujem da možemo! Znam da nisam sama i da smo mi kao obitelj dio Stvoriteljevog plana.
Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
