Moj život prije profesora bio je pun krivnje, straha, besmisla i naopakih odluka. Sav taj košmar krivih izbora i odluka, iako je izvana izgledalo sve uredu (obitelj, dvoje divne djece, krasan muž, posao…) završio je mojom bolešću koja mi je zapravo bila Božji blagoslov. Glas samog Stvoritelja vikao mi je da ovako dalje ne mogu i da je vrijeme da krenem u svoju samoću i svoju tišinu i da ga barem pokušam susresti.
Naslućivala sam da, ako budem dovoljno pokušavala, imam veliku priliku i uspjeti. Kad sam donijela tu odluku, sve je krenulo samo od sebe. Ljudi oko mene govorili su mi kako ću, oni su bili Božji glasnici. Tako sam saznala i za hagioterapiju i krenula.
Od tada sam prisutna na svakom studiju i redovito slušam emisije utorkom, bila sam na brojnim seminarima… Položila sam ispit prema knjizi: „Susret sa živim Bogom“. Spremam se za polaganje ispita prema knjizi: „Hagioterapijska antropologija“. Rekla sam svom Stvoritelju da ću učiniti sve i položiti štogod od mene zatraži jer mu vjerujem! Jer profesor me uvjerio da je to sve istina. Odlučila sam da ću mu se staviti na raspolaganje koliko god mogu, da ću se cijeli život truditi biti hagioasistent i to što bolji i što kvalitetniji hagioasistent.
Moj život danas je potpuno drukčiji. Krenula sam na ovaj put prije nepunih 9 godina. Sve što sam od tada doživjela i upoznala jest radost života.
Mnogo toga naučio me profesor Ivančić i jedan je od najvažnijih ljudi koje sam u životu susrela. Nedostaje mi profesor, ali srećom, ostavio je toliko toga iza sebe da ja čak i da cjelodnevno radim, ne bih do kraja života uspjela sve to savladati! To me veseli i na tome sam mu (kao i na brojnim drugim stvarima…) neizmjerno zahvalna!
Marija, Korčula
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
