Tomislav Ivančić, iz knjige Ostati uspravan
KAKO DO BOGA?
Često se susrećemo s problemom postoji li Bog. Jedni su sigurni da Bog postoji i zato mu se mole, idu u Crkvu, oni se ističu kao vjernici. Drugi kažu da postoji, spominju njegovo ime, ali ne žive onako kako to običava Crkva u kojoj su kršteni. Treći ne dopuštaju da ih itko nazove ateistima, oni se priznaju kršćanima, ali jedva nešto znaju o kršćanstvu, o Svetom pismu i o Isusu Kristu, tek možda o Uskrsu ili o Božiću budu u crkvi. Neki drže da pripadaju velikom korpusu kršćanstva, ali žive po svom nadahnuću i po svojoj želji. Oni misle da biti katolik znači biti Hrvat, te zato već po svome rođenju pripadaju vjeri. Jedni su studirali filozofiju, čitali i diskutirali u nekim skupinama i na tribinama te nikako ne mogu sebi razumski obrazložiti da bi Bog morao postojati. Neki se od njih nazivaju agnosticima, to znači da drže da se Boga ne može spoznati i da se to nikada neće moći. Postoji li on ili ne, oni to ne niječu niti tvrde, samo tvrde da se to ne može znati i da je zato uzaludno razmišljati i tražiti Boga. Drugi misle da Boga nema i da ga nikada nije ni bilo. Oni su studirali pozitivističku znanost te su pomislili da sve u svijetu oko nas vode prirodni zakoni koji su tu, a da ne znamo odakle i zašto. Jedni se očituju nevjernicima ateistima zato što pripadaju određenoj grupaciji, filozofskoj struji, mentalitetu marksizma ili jednostavno smatraju da je njihovo životno uvjerenje da Boga nema. Drugi su protivnici Crkve i svake vjere jer misle da religija nanosi štetu čovjeku, da inficira čovjeka određenom ideologijom te stvara neprijateljstva medu religijama i grupacijama. Neki opet misle da je religija tek neka vrsta folklora koja je zgodna, ali ničemu ne služi.
Ima li Boga? Pitanje koje se dramatski postavljalo i uvijek iznova postavlja svakom pojedinom čovjeku i koje se ne može do kraja riješiti. To je isto kao da istražujemo postoji li ljubav. Tko je doživio ljubav zna da ona postoji, tko je nikad nije doživio nijekat će njezino postojanje. Zato ima ljudi koji sa sigurnošću tvrde da ljubavi uopće nema, drugi se smiju na tu riječ jer su doživjeli razočaranje i frustraciju u ljubavi te su uvjereni da je ljubav varka.
Neki su u djetinjstvu doživjeli maltretiranje te misle da je govoriti o ljubavi isprazno, da je to glupo i da postoje jedino mržnja, sebičnost i okrutnost. Oni smatraju da u ljubav vjeruju samo bogati i sretni ljudi, ali proletarijat svijeta, siromasi, napušteni i hendikepirani znaju da je nema i da je neće biti. Oni koji su doživjeli ljubav majke, znaju da ona postoji i od nje žive. Oni kojima je otac bio čvrsta stijena na kojoj su stajali, koji se za njih borio i za njih poginuo, ili je jednostavno radeći i zarađujući za svoju djecu izgubio život, znaju da žive na dlanu svoga oca i da ih srce njihova oca prati i čuva. Koji su se zaljubili, uplovili u brak s povjerenjem i čvrstom odlukom da ostanu vjerni ljubavi, govore o ljubavi, znaju da ona postoji, ne boje se djece i međusobno se čvrsto drže, povezani vezom i cementirani ljubavlju. Oni koji su uspjeli naći prijatelja, znaju da ljubav postoji i znaju da je ona u vjernosti i dosljednosti prijatelja uz prijatelja. Oni koji su bili razočarani, a onda našli jedno uho i prijatelja koji ih je znao čuti, čovjeka koji ih je znao podržati, govore o tome da ljubavi još ima. Pitajte dijete voli li majku, pa ćete čuti ima li ljubavi. Pitajte djecu vole li oca i vidjet ćete kako će ga zagrliti reći: da, ima ljubavi. Pitajte majku ima li ljubavi i ona će zagrliti svoje dijete reći: neizmjerno je puno ima. Zapitajte bračne drugove ima li ljubavi i oni će pogledati jedno drugome u oči i bit će vam jasno: tu je ljubav i ona šapuće, ona živi, ona je čvrsta veza. Pitajte umirućega za domovinu i vidjet ćete kako pokazuje na srce koje je razlilo vječnu ljubav u domovinu i u ljude koji u njoj žive.
Ima ljubavi, treba je znati pronaći, treba je vidjeti, uzeti, povjerovati joj i s njom krenuti u život. Ima i Boga, jer Bog je ljubav. Tko zna s njime drugovati, uzeti ga za ruku, čuti ga u noćnim tišinama ispod zvijezda, tko zna negdje u osami osjetiti da je tu i da ga čeka, taj zna da postoji Bog i da ga voli.
Pogled na samotan cvijet uvjerava da Boga i ljubavi ima. Razigranost i zbrinutost djece pričaju o Bogu i Ocu. Muž spreman umrijeti za pravednu stvar pokazuje Božju prisutnost. Religije svijeta o njemu govore i posreduju njegovu stvarnost. Pokojnici su zna da ga ima. Rijeke i mora o Bogu mrmore. Planine o Bogu pričaju kad ih šibaju vjetrovi, snjegovi su njegovi glasnici, svaki prirodni zakon opisuje Božju svemoć i inteligenciju. Svugdje je rasuta inteligencija, sve je okruženo ljubavlju i brigom Vječnoga, svi smo mi poput izlazećeg sunca iz naručja Božjeg na nebu Božjeg stvaralaštva.
Previše je prisutan a da bismo mogli pomisliti da ga nema. Za ljubav se odlučuje.
Pogledaj sad je li Bog prisutan u tvom životu? Ili ti u svome životu sve moraš riješiti sam? Kome možeš povjeriti svoju budućnost, svoju obitelj, svoje želje… i molitve? Tko može ući u tvoju prošlost i ispraviti zlo i nepravde koje su ti drugi učinili, ali i koje si ti učinio drugima?
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
