Autentičnost priče jamči CHT koji je priču ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Rođen sam u selu u Krasu. Moji su roditelji bili vrijedni, ali siromašni ljudi. Odgajali su me brižno i u kršćanskom duhu. Majka je bila duboka vjernica, učila nas je moliti i s njom smo braća i ja redovito pohađali nedjeljnu misu. Primio sam i sve sakramente. Tako „opremljen“ otišao sam u grad kako bih postao automehaničar.
Moj šef i suradnici prihvatili su me i privukli su moju punu pažnju. Ubrzo sam počeo sasvim nekritički prihvaćati njihove vrednote, a one su bile potpuno drukčije od onih koje sam dobio kod kuće.
Suradnici su smatrali da su moja poslušnost i radne navike dobrodošle u njihovim krugovima i htjeli su me uključiti u savez komunista. Nisam imao ništa protiv toga. Bio sam naivan. O tome nisam razgovarao sa svojim roditeljima jer sam znao da se oni ne bi slagali s mojom odlukom. Naravno, kad je otac saznao za to, više je puta kritizirao moju lakomislenost. On je dobro znao da taj politički sistem ne vrijedi i da nema perspektive.
Tada sam bio mlad i euforičan, a partija mi je bila zanimljiva, naročito zbog mogućnosti napredovanja na radnom mjestu.
Kasnije sam više puta bio razočaran svojom odlukom jer me dovela do svjesnih i ideološki polariziranih sukoba koji nisu bili u skladu s mojim stečenim kršćanskim vrednotama.
Bila je uzrok gubitka mog duhovnog zdravlja. Postao sam ovisnik o ideologiji i alkoholu. Alkohol mi je pomagao u prikrivanju razdvojenosti u duši i poticao me na lažnu ideologiju. Zbog alkohola moj je duhovni život postao mrtav, a ideologija mi je potpuno uništila život.
Kad su počele promjene u političkom sistemu, zbog poraza partije i lošeg gospodarstva izgubio sam svoje radno mjesto. To me „natjeralo“ na još veću ovisnost o alkoholu. Također, uzimao sam sedative i postao veoma depresivan.
Pomoć u toj teškoj situaciji dobio sam u Centru za hagioterapiju u Sloveniji. Tamo sam susreo ljude koji čovjeku pomažu da spozna zakonitosti duhovne dimenzije, duhovnog zdravlja i dovode ga do susreta s njegovim Stvoriteljem.
Sad sam sretan jer sam slobodan od ovisnosti i ideologije. Znam da je moj duh izliječen, da me Stvoritelj voli i da me nije ostavio ni onda kada sam ja Njega zaboravio.
Susreti u Centru za hagioterapiju u Sloveniji i prijateljstvo sa Stvoriteljem daju mi snage da mogu živjeti pravi život. Sretno oslobođen ropstva ideologije i alkoholizma, zahvalan sam i majci koja me rodila i prva uvela u svijet vjere.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
