Rečenica koju mi je doktorica rekla prvih dana dala mi je jedno povjerenje da će biti dobro.
Objasnila je kako je oporavak moguć, samo treba dosta strpljenja. Teško je kad se ne zna
ništa o bolesti, u kojem će se smjeru razvijati. Kako samo jedna rečenica otvori vrata s nekom novom nadom i svijetlom. U nju sam se zagledala i do danas me nosi. Oporavak je moguć i bit će.
Jer “živa je, uistinu,
Riječ Božja i djelotvorna” (Heb 4,12).
Svakodnevno se to događa. Ali ne ostanem zagledana do kraja u Nju. Digne me, ponese, otvori oči i nerijetko “padne u trnje, trnje uzraste i uguši ga.” Odnese me dan, brige vremenite. Kad se odlučim i uspijem se izboriti dogodi se ta dnevna “metanoja” koju čeznem.
Želi me On cijelu. Ne želi da “hramam na obje strane.”
Povjerovala sam doktorici, još i više želim povjerovati Njemu. Doživljavam da je toliko
obilje koje mi želi dati, a ja u svojoj skučenosti ostajem zatvorena. U svojim sitnim malim stvarima koje odnose dan. Jer tko nam je bitan njega čujemo, njegove riječi doživimo i pamtimo. Borim se s ovom bolesti da svakodnevno vježbam da se ostvari što je doktorica rekla. Još i više se želim boriti da me preobrazi Onaj koji me želi novu.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.