Piše: Lana Poljak Branisavljević
UPIJATI MIR
Dragi prijatelju, kako si danas? Kako je tvoja duša? Jesi li dobro?
Osvrni se oko sebe, promotri, usprkos svim negativnim i lošim vijestima koje čuješ i gledaš, toliko je dobra oko nas i u nama. Priroda i dalje diše svojim ritmom, zima polako kuca na vrata, prve pahulje snijega lepršaju nebom. Ljudi usprkos maskama na licima i dalje u srcima nose nadu, optimizam i radost i svoja srca počinju pripremati za Božić.
Kao da nam sve u nama i oko nas iznova potvrđuje da je u temelju svega Dobro. I to Dobro je vječno i neuništivo.
Čini mi se da smo ovih dana pozvani baš snažnije nego ikad otvoriti svoje duhovne oči i uši te osluškivati i gledati što je to dobro. Ovo vrijeme u kojem živimo poziva nas i na strpljivost i predanje.
Biti strpljiv znači nadići nervozu i užurbanost, a istovremeno imati odvažnosti i hrabrosti čekati. To znači staviti svoje želje i planove po strani i poslušati prvo drugoga. Strpljivost nas uči poniznosti i jača naš karakter.
Promisli jesi li ti strpljiv? Jesi li strpljiv sam sa sobom? A sa drugima? Znaš li mirno pričekati da prođe neka neugodna situacija u kojoj si se našao? Kako reagiraš kada ne ide po tvojim planovima? Ljutiš li se često?
Uvijek me zadive ljudi koji u sebi nose mirnoću pa i onda kada im je teško, kad prolaze kroz neku bolest ili su suočeni sa nekim problemom. I pitam se, otkuda im to?
Samo onaj koji sve svoje planove, poslove, čežnje i patnje predaje u Stvoriteljeve ruke može u sebi zadržati mirnoću i strpljivost. Samo onaj koji sa sigurnošću zna da njegov život u svemu ovisi o Stvoritelju može biti siguran i miran. Tada u nama odjekuje: “Ja sam s tobom! I ovo će proći!“. Tada se pred nas stavlja pitanje povjerenja i strpljivosti.
Upravo me ta duboka sigurnost vodila proteklih nekoliko tjedana koje sam i sama provela u izolaciji. Znam, moj Stvoritelj je i u ovome sa mnom. On je jači od svake bolesti. Sve je prolazno i potrošno, samo On je vječan. Kada svoj život stavim u Njegove ruke i ja postajem vječna i neuništiva.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
