Piše: Lana Poljak Branisavljević
ZAGRLJAJ
Moja kćerkica nekoliko dana ima virozu i kako smo ovih dana više zajedno kod kuće, svako malo dotrči do mene da me zagrli. Ima nešto posebno u toj ljudskoj gesti zagrljaja. Nije to samo fizički kontakt dviju osoba, to se dvije duše dotiču i kao da nastaje neka posebna toplina i bliskost između njih.
Prisjećam se trenutaka kada sam po prvi put primila u zagrljaj svoju djecu u rodilištu. Svaka majka lako će prizvati taj veličanstven, istodobno snažan i nježan, neopisivi osjećaj dubokog strahopoštovanja pred tim malim bićem i Onime koji nam je to biće darovao. Tako rado i često, bez puno riječi volim zagrliti svoje roditelje i tako im “izreći” koliko sam sretna i zahvalna što ih imam i koliko mi puno znače.
Sjećam se onih mladenačkih dana kada sam sa “leptirićima u trbuhu” iščekivala zagrljaj svoga dragoga, a sada u naručju istog tog samo sada “malo starijeg mladića” sa par sjedih vlasi rado nađem utočište nakon napornog dana. Zagrljaji moje sestre uvijek mi daju posebno ohrabrenje i poticaj baš onda kada mi je to najpotrebnije.
U trenucima tuge, u trenucima veselja, kada nakon dugo vremena susrećemo dragog prijatelja, mi kroz zagrljaj poklanjamo drugome sućut, pohvalu, čestitku, radost, ponos…
No, danas ovdje i tebi i sebi, dragi prijatelju želim postaviti jedno bitno pitanje: “Jesi li ikada zagrlio sebe? Jesi li ikada zagrlio svoju duhovnu dušu, sebe kao osobu?”. Zagrliti sebe znači prihvatiti da je tvoj život vrijedan, da poštuješ dar koji si dobio od samog Stvoritelja, a to si prije svega ti kao osoba. Zagrliti sebe znači zagrliti samog Stvoritelja jer je On u tebe utkao sve ono najdragocjenije što ima. Zagrliti sebe znači radovati se životu, poštivati i čuvati svoje dostojanstvo, otkrivati i razvijati svoje talente i sposobnosti, biti slobodan i povjerovati u istinu o sebi. U ovim posebnim danima pred nama želim ti da ne zaboraviš svako jutro iznova zagrliti sebe i posvjestiti si tu prekrasnu istinu – “Lijepo je što baš ja postojim!”
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
