Piše: Silva Vrdoljak, CHT Rijeka
Prve istine o nama ljudima, o tebi, poštovani čitatelju, obično su i najjednostavnije. Na jednostavno pitanje „kako ide posao?“, u jednom mom istraživanju , većina je osoba odgovorila : „Ne čini me rad nezadovoljnim i nervoznim, već međuljudski odnosi, način na koji se s nama ophodi“. Zlo uvijek zakomplicira stvarnost, pa tako i ovo istraživanje samo je potvrdilo da je često praksa i realnost života u diskrepanciji sa riječima, željama i odlukama ljudi. Tu se radi o iskustvu koje svatko i bez ikakva poznavanja hagioterapijske antropologije može doživjeti, a to je da se riječima možemo zauzeto boriti samo kada su nam djela ispred tih riječi.
Zašto je to tako?
Čovjek je jedno biće, on nije materija i duh već jedna nova stvarnost, oduhovljeno tijelo ili otjelovljeni duh. On nije čisti duh poput anđela, ali nije ni samo psihofizičko biće, kao što su životinje, nego je duhovna duša. Čovjekov duh djeluje i funkcionira preko duhovne duše, odnosno duh prožima, zahvaća i uzima u svoju službu kako vegetativni aspekt, tako i psihički aspekt duše, on sve oživljava i čini čovjekovom jednom dušom. (usp. T. Ivančić, Hagioterapijska antropologija) Može nam se od ove istine zavrtjeti u glavi, ali ona nam ukazuje na bit, da je prema tome, nemoguće u čovjeku proučavati materiju zasebno i duh zasebno, jer je to u čovjeku nedjeljivo. Život može postati destruktivan ako nas navodi da život zamijenimo mišlju, a djelovanje idejama. Djelatnost vlastita čovjeku nije čisto intelektualna, jer čovjek nije bestjelesan um. Nama je svojstveno da živimo ono što spoznajemo jer ako ne živimo ono što spoznajemo, tada to u stvarnosti i ne znamo.
Antropološki put ozdravljenja: Mi smo jedno, tijelo i duša, i ako ne živimo kao jedinstvo, tada „umiremo“. Život je neprestani hod da spoznajno dobro učinimo i pretočimo u djelo. Tako neprestano rastemo, uvijek iskustveno doživljavajući stare stvari na novi način. Tako nam je život uvijek nov. Bitak je zapravo postojanje, život. Život drži materiju a ne materija život.
Kao što se ne može dijeliti duša od tijela, tako ni Stvoritelj od čovjeka jer je stvorio svakog čovjeka kao jedinstvenu osobu. Čovjek i Stvoritelj su zajedno i ne daju se odijeliti. Dijeljenje Stvoritelja od čovjeka, svijeta od Stvoritelja je ideološka zabluda (usp. T. Ivančić, Začetak i razvoj hagioterapije ) Genetičar Francis S. Collins u svojoj knjizi „Božji jezik“ govori: „Postoji li u ovo moderno doba kozmologije, evolucije i ljudskog genoma mogućnost uspješnog usklađivanja znanstvenog i duhovnog svjetonazora? Moj je odgovor, dakako, potvrdan. Znanost je jedini pouzdani način razumijevanja prirodnoga svijeta. No znanost nam ne može odgovoriti zašto je stvoren svemir, koja je svrha ljudskog postojanja i što se zbiva nakon naše smrti.“
Antropološki put ozdravljenja : biti otvoren sebe spoznati kao stvorenje
Naše vrijeme gaji nadu u uspostavu savršenog svijeta koji se zahvaljujući znanstvenim spoznajama, tehnologiji i politici može ostvariti. Tako je istinska nada zamijenjena novom nadom u ljudsko kraljevstvo. (usp. Benedikt XVI) , danas poznatom pod nazivom Antropocen koji definira najnovije geološko vremensko razdoblje Zemlje kao ono pod utjecajem ljudi ili antropogeno, na temelju nevjerojatnih dokaza da su geološki, atmosferski, biosferski i drugi procesi zemaljskog sustava sada izmijenjeni od strane ljudi. ( Izvor: Enciklopedija Zemlje ) Nikada ljudi nisu imali tako izoštren smisao za slobodu kao danas, dok u isto vrijeme nastaju novi oblici društvenog i psihičkog ropstva. Kada se pitamo o sadašnjem toku događaja u svijetu, spopada nas nemir i borimo se između nade i tjeskobe. Taj tok nas izaziva i tjera da tražimo odgovore. U tom traženju ipak se sve više očituje po znakovima vremena kako suvremeni čovjek želi svoj cilj postići bez Svoritelja, koji obuhvaća cjelokupnu stvarnost i koji u konačnici ima i ljudsko lice. (usp. Benedikt XVI).
Antropološki put ozdravljenja: Okrenuti se od pretjerane sigurnosti u sama sebe, polaganja prava na savršeno poznavanje stvarnosti. Ući u istinsku poniznost.
Zašto je samoostvarenje ideologija ?
Suvremeni stručnjaci često konstatiraju da živimo u vremenu postistine. Istina je zato najmoćnije oružje protiv neprijatelja koji je lažac ili koji je otac laži. Dakle, protiv ideologija, „poluistina“, necjelovitosti, nejasnoća, laži, obmana, pretpostavki i predrasuda koje oblikuju naš život borimo se svime što je istinito. Istina je ono što je Dobro.
Iskustvo vlastite vrijednosti, povjerenje u vlastito biće i samoostvarenje svakako imaju svoju vrijednost. Međutim, površno i krivo shvaćeno samoostvarenje te kriva predodžba o slobodi ne mogu se promatrati izvan konteksta ideologije neograničenog samoostvarenja koja vlada našim vremenom. Ta idelogija i obmana koja govori da se čovjek može razvijati iz samoga sebe koncentriran na samoga sebe protivna je svakoj znanstvenoj istini i iskustvu života. Ideologija o neograničenom samoostvarenju koje traži neograničenu slobodu za sebe, kod mnogih je dovelo do novog ropstva : težnja za srećom, dobitkom materijalne ili duhovne naravi koji rezultira užitkom. Za samoostvaritelja svi postaju objektom njegovih potreba. Svijet, okolina i drugi čovjek postoje zato da bi po potrebi stajali njemu na raspolaganju za njegov daljnji napredak, za njegovo daljnje usavršavanje i samoostvarenje. Tko je veoma zabrinut za sebe, zanemarit će se i neće se susresti sa samim sobom ako ne nađe put do zajedništva i življenja za drugoga. Sebičnost i individualizam su rezultat neogračenog okretanja prema sebi. Ta ideologija nam se posvuda nudi, na filmu, knjigama, televiziji, raznim ljudskim razgovorima, radionicama i skupovima te oblikujući ili preoblikujući našu svijest, postaje naša stvarnost i tako ulazi u sve instance društva.
Antropološki put ozdravljenja : Zatvarati izvore zla u sebi.
Čovjek je kao stvorenje ranjeno i oštećeno biće. Njegovo je zdravlje duhovne duše okrnjeno praiskonskim zlom, koje se u svijetu odražava kao krivnja, patnja, bol, bolest, besmisao. Bit zla je razoriti sve što je dobro, obezvrijediti sve što je dragocijeno. Zbog toga čovjek ima nagnuće ka dobru, ali sam nije sposoban ni htjeti ni činiti dobro. Dobrota je uvijek u bitku, Stvoritelju i ona može samo ulaziti u čovjeka. Zato je ona uvijek ispred nas ili iznad svega što postoji. Na nama je da se zagledamo u dobro i da zatvaramo sve one izvore kroz koje dolazi zlo u nas. Umjesto analiziranja i razmišljanja o zlu, razmišljaj o istini u kojoj je izlaz.
Što je u stvarnosti „nadilaženje sebe“?
Svaki čovjek želi uspjeh, perspektivu, radost, zdravlje, mir, dobre međuljudske odnose, koracanje uvijek u novo. No za to je potrebna hrabrost i odvažnost djelovanja. Da bi čovjek mogao ući u djelovanje potrebno mu je nadilaženje samoga sebe. Sada dolazimo do temeljne istine o čovjeku: svi oblici nadilaženja sebe ostvaruju se prisutnošću primarne snage nadilaženja u čovjeku – prisutnošćuw Duha Božjega u duhu čovjekovu, a put do te stvarnosti je put otkupljenja i spasa po Isusu Kristu.
Za kraj, zbog Isusa iz Nazareta, mogli bismo jednostavno reći da uvijek postoji izlaz i da budućnost pripada onim ljudima koji će biti svjedoci nade. Odluči se takav korak i nećeš biti sam.
