Piše: Mario Tokić
Poštovani čitatelju, htio bih pred tebe iznijeti svoje napasti, iskustva i plodove iz javnog djelovanja ili služenja kroz proteklih godinu dana, bilo kroz radio emisije, različite tribine, susrete i seminare nove evangelizacije. Čini mi se da je sve to bilo potrebno, pa i ono neugodno, kako bih se još više osobno mijenjao, jer se rast najčešće događa kada nam nešto nije lako, nego teško. Kao da tada lakše pristanemo na pomoć Duha Svetoga. Kako bi bilo jednostavnije pratiti, podijelit ću nastavak ovog teksta na tri glavna dijela, odnosno što se događalo prije, tijekom i nakon susreta/služenja.
1) Prije susreta/služenja
Napasti:
– ja nemam što dati, nisam dovoljno spreman
– ne mogu vremenski stići
– opet će doći isti ljudi
– ljudi se neće promijeniti, nema smisla
– slaganje pametnih misli – što ću reći (nesuradnja s Duhom Svetim)
– manjak zajedništva sa suvoditeljima
Priprema:
– svakodnevna osobna molitva uz Božju Riječ
– doći pred druge čistog srca
– sve zavoljeti i svima oprostiti (i onima koje ćeš taj dan tek susresti)
– tražiti oproštenje u duhu od onih koji si povrijedio
– intelektualna priprema (razmatranje preporučene literature od Utemeljitelja i slušanje audio/video snimki)
– imati svakodnevna iskustva (što mi je Duh Sveti otkrio, gdje sam se obratio i gdje sam Boga susreo od zadnjeg puta)
– vježbati se u slobodi da dođeš “prazan” (imati povjerenje u Duha Svetoga)
– gledanje Isusa u oči – osluškivanje
– imati duboko uvjerenje i čuti iznova od Isusa: Tko me pozvao i poslao
– obnoviti zajedništvo sa suvoditeljima
2) Tijekom susreta/služenja
Napasti:
– pokušati se sjetiti što sam zapisao (htjeti ispasti pametan)
– obaziranje koliko je ljudi došlo i tko je došao
– zagledanost i (negativno) analiziranje suvoditelja ili sudionika
Što mi je pomoglo tijekom susreta:
– stalno gledanje Isusa u oči
– spremnost za odricanjem od cijele moje pripreme i misli
– imati svijest da nisam ja onaj koji čini promjenu nego Duh Sveti
– imati svijest o tome tko me šalje i tko je pozvao ljude koji me sada slušaju
– imati osjetljivost na odgovore na pitanja od sudionika/slušatelja
– brzo ulaženje u stav opraštanja ako me nešto povrijedilo i ako je to potrebno
– pažljivo slušanje suvoditelja i nadopunjanje ako sam pri tome dobio nadahnuće
3) Nakon susreta/služenja
Napasti:
– zaboravio sam reći ovo i ono
– nisam baš zadovoljan, moglo je biti bolje, tko zna što će sudionici reći
– (lažni) osjećaj praznine ili samoće
– je li ovo uopće ima smisla, jesu li se ljudi promijenili
Plodovi:
– iskustvo da se ja mijenjam kada služim
– privatni problemi kao da iščeznu ili izgube snagu
– iskustvo osjećaja dubokog mira, ispunjenja, osmišljenosti, punine
– iskustvo da odaziv za djelovanjem u (hagiotererapiji i novoj evangelizaciji) je velika ljubav za mene samoga pa potom i za one koje sam susreo
– u meni se rasplamsao žar i čežnja za Bogom
– potreba za klicanjem Bogu i zahvaljivanjem
– promjena odnosa prema drugima
– potreba za prihvaćanjem sebe i drugih
– otvaranje sudionika i njihovo svjedočenje o unutarnjoj promijeni
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
