Piše: Lana Poljak Branisavljević
MOJ ŠTIT
Ovih dana kada nam se iznova trese tlo pod nogama zbog brojnih potresa i kada u očima ljudi oko sebe primjećujemo strah i zabrinutost pitam se – kako ohrabriti čovjeka? Tko to može utješiti potreseno ljudsko srce? Tko nam to može dati sigurnost da će sve biti dobro?
Gdje god pogledam u ljude i materijalne stvarnosti sve više postajem svjesna, samo je jedna Sigurnost. Samo je u mome Stvoritelju moj štit i zaštita. Sve drugo je nestalno, prolazno i propadljivo. Samo On je vječan, oduvijek i zauvijek postoji.
On je svugdje prisutan, nema gdje ga nema. On o meni i tebi brine, znaš li to, dragi prijatelju? Vjeruješ li to? Nemoj ostati zagledan u loše vijesti i negativnosti, nemoj dopustiti strahu da potkopa temelje tvoje vjere i tvoga povjerenja.
Otresi sa sebe sumnju i stavi danas sve svoje pouzdanje u Stvoriteljeve ruke. Njemu predaj svoju zabrinutost za roditelje, djecu, muža ili ženu, brata i sestru, svoje prijatelje i kolege, za drage ljude oko tebe…Povjeruj da je On sama dobrota i ljubav. Njegovi planovi su iznad naših planova, Njegove misli iznad naših misli. I kad nemaš odgovore na sva ona pitanja – kako i zašto – i kada ti razum ne daje objašnjenja, zastani, probaj se umiriti i reci svojoj duši: Ne boj se! I ovo će proći!
Na nama je da koračamo s pouzdanjem naprijed, sat po sat, dan po dan, s povjerenjem da će On dati da bude dobro. Neka te u danima pred tobom hrabre redci poznatog psalma:
“Stvoritelj mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? On je štit života moga, pred kime da strepim?”.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
