Piše: Lana Poljak Branisavljević
NOVI POČETAK
Još malo sati brojimo do kraja 2020. godine. Od puno ljudi u svojoj okolini čujem kako govore da jedva čekaju da ova godina prođe i da je žele što prije zaboraviti. Uistinu, nije ova godina bila nimalo laka, bila je puna kušnji i izazova, promjena naših rutina i navika, puna novih bolesti i elementarnih nepogoda svih vrsta. No, baš zato upravo nam je ova godina dana kao nova prilika, nova šansa da pogledamo gdje smo to – ti i ja, dragi prijatelju, kao pojedinci, ali i mi kao društvo, i u konačnici kamo idemo.
Itekako smo se uvjerili da svijet ne ovisi o moćnicima, novcu i politikama, da smo unatoč svemu tome naizvan snažnom i nedodirljivom, ranjivi i krhki. No, istovremeno u nama je rasla vjera u Onoga koji jedini stoji na “kormilu broda” kojeg zovemo Zemlja. On ne da na svoje, štiti ih i čuva i iznova poziva:
Vratite se Izvoru! Stavite svoje pouzdanje u mene! Dopustite da Vas ja vodim!
Ova godina na izmaku je, zapravo blagoslov za svakoga od nas, ako znamo taj blagoslov primiti, ako znamo u patnji otkrivati smisao, graditi porušeno, raskrinkavati laž i neistinu, umjesto bolesti očekivati zdravlje, stvarati zajedništvo, a nadilaziti razdore…Nisu loši niti zli, dani, mjeseci niti godine, već ljudsko srce. Zato, na kraju ove godine, zamolimo Stvoritelja za novo srce, jer jedino tako će i dani, mjeseci i godine pred nama biti ispunjeni dobrom, istinom, ljepotom…
Želim ti, od srca, da u idućoj godini ti postaneš nov, da zavoliš sebe i ljude oko sebe, da zavoliš svoj život i otkriješ sve ono bogatstvo tvoje duše koje poput blaga čeka da bude otkriveno..
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
