Piše: Lana Poljak Branisavljević
SVJETLO KOJE RAZGONI SVAKU TAMU
Brzim koracima koračam ulicom, moja Trešnjevka još “spava” pod velom mraka, tek pokoji ranojutarnji tramvaj tiho klizi po tračnicama…Tama, mrak i tmina stvaraju u čovjeku nelagodu, nesigurnost i strah, jer u tami čovjek ne vidi kamo ide i ne opaža prepreke koje mu stoje na putu, tek kroz sjene i obrise stvara “slike pred sobom”. U mraku nas toliko toga može zastrašiti. No, je li ono preda mnom zaista baš takvo? Vidim li u tom polumraku uistinu dobro to što me okružuje? Biti u mraku nije čovjeku prirodno. Naše oči traže svjetlo. One žele vidjeti dobro i istinito. Tek u svijetlu mi možemo jasno raspoznavati ljude i stvarnosti koja nas okružuju.
No, povremeno mi se učini da se ta tmina razlijeva i kroz našu svakodnevicu, čujem oko sebe riječi koji su postale grube i osuđujuće, primjećujem srca koja kao da su otvrdnula vidjeti Stvoriteljevog miljenika pokraj sebe, u svojoj obitelji, u molitvenoj zajednici, svatko je uvjeren da je baš on u pravu, a onaj drugi u zabludi, kao da je netko “umrtvio” našu nadu i radost, kao da sve ovisi o našim aktivizmima i ljudskim naporima. Uhvate me tada neka tuga i tjeskoba. No, istovremeno one me potiču da krenem odlučnije nego ikada prema Onome koji ima odgovore na sva naša pitanja, koji je jedina Istina, koji je Ljubav, a ona briše svaki strah i tjeskobu.
Moj Stvoritelj me čeka u ovome danu.
Gdje ću se s Njime danas susresti? Kada ću Mu danas doći? Što Mu to imam za reći? Za što ću Ga zamoliti? Na čemu ću Mu zahvaliti? On je to svjetlo koje može raspršiti baš svaku tamu, onu koja se nadvila nad naše društvo, ali i onu koja se možda uvukla u našu svakodnevicu, u naše poslove i naše odnose.
I zato dragi prijatelji, ne bojmo se! Svjetlo neugasivo je u temelju tvoga i moga života! On je s nama i On za nas brine. On osvjetljuje naše puteve i uvodi u jasnoću. On je ta sigurnost da će sve biti dobro i da zlo nikada nema zadnju riječ. No, i ti i ja smo pozvani biti odsjaj Njegova svjetla. Pitaš se kako?

Budi nježan, imaj strpljenja i razumijevanja, nemoj biti grub i nervozan prema osobi koju susrećeš jer nitko od nas ne zna što je u srcu druge osobe.
Uđi u slobodu od osuđivanja, negativnog govora, izađi iz svoga straha i predrasuda. Neka tvoj govor bude vedar i zrači nadom, neka unosi mir i stvara zajedništvo. Vani se razdanilo, jutarnje sunce se polako probija kroz oblake, a moja duša ohrabrena susretom s Onime koji ozdravlja spremna je za novi dan…
Dragi prijatelju, neka te u ovim darovanim danima prate mir i povjerenje i neka svaka tmina iščezne iz tvoga života!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.