Piše: Lana Poljak Branisavljević
DANAS, NE SUTRA
Kaže naslov jedne knjige našeg profesora Tomislava Ivančića – “Tako je malo potrebno”. Uistinu, jedna naočigled mala odluka za dobro može preokrenuti čovjekov život u novom smjeru. No, suprotno od toga jedno naše da zlu može razoriti toliko toga. Koliki brakovi i djetinjstva su razrušeni jer su supružnici povjerovali u ono loše jedan o drugome. Koliko propuštenih prilika da postanemo vrhunski ljudi samo zato jer smo naivno povjerovali da nemamo sposobnosti i vještina. Koliko je izgubljenih nevinih ljudskih života jer je ispred Života postao vrjedniji novac, moć i prestiž.
Promatram ova ratna zbivanja i nameće mi se pitanje kako to da se čovjek koji je stvoren za ljubav, za istinu, za ljepotu, za nježnost odlučuje činiti zlo? Što to čovjeka potiče da nasrće na druge i da u sebi gaji mržnju prema svome bližnjemu? Kako to da čovjek može zažmiriti na patnju nemoćnog? Samo onaj koji nije prihvatio da je ljubavlju vječnom ljubljen i da ga je Netko čudesno stvorio, već misli da je gospodar svoga života i da je vlastan upravljati životima drugih, prirodom, ovom zemljom i svemirom, može činiti strahote nedostojne čovjeka. Svaka odluka za zlo nas baca “u blato”, čini nas prljavima i poniženima.
Onaj tko čini zlo uvijek je gubitnik.
No, takvi prevareni ljudi čeznu da budu ljubljeni, čeznu da ih netko zagrli i kaže im da su vrijedni i dragocjeni! To su najveći patnici koji vape da ih netko izvuče iz tog ponora iz kojeg sami ne mogu jer njihova savjest kao da nije sposobna jasno čuti glas svoga Stvoritelja i čini ih “gluhima i slijepima” za istinu. No, može li čovjek usprkos svim tim svojim padovima postati drugačiji? Može!
I uistinu, tako je malo potrebno, jedna odluka “Hoću! Vjerujem!, jedna rečenica “žao mi je i oprosti”, jedna gesta, mogu zaustaviti razvod, zaustaviti rat, zaustaviti pobačaj, zaustaviti suicid.
Samo Ljubav kojoj počinjem vjerovati i koju počinjem prihvaćati može ozdravljati moje srce i dušu izranjenu siromaštvom, napuštenošću, mržnjom, uvredom, ideologijom…
Doživljavam da nam je ovo vrijeme darovano da baš svatko od nas učini taj obrat svoga života i odluči se povjeriti svoj život Stvoritelju, s Njime koračati kroz život, s njime graditi odnose, s Njime raditi svoje poslove, s Njime odgajati djecu, s Njime se radovati i tugovati…
Toliko toga oko nas nam viče: “Čovječe, obrati se!”
Razumiješ li ti, dragi prijatelju, što je bitno u ovom trenutku? Sada je vrijeme da se odrekneš svakog zla i negativnosti u svom životu, da počneš govoriti dobro, da oprostiš, da prestaneš mrmljati, ogovarati i kritizirati, da prestaneš tjeskobno brinuti za materijalne stvari, da odbaciš sva lažna božanstva kojima robuješ, da ne budeš nestrpljiv i nervozan, da ne budeš prgav i grub i da konačno povjeruješ da si vrijedan i dragocjen i da su ti drugi ljudi dani kao dar i da je i u njima toliko dobra koje možda još nisi uspio otkriti!
Samo oni koji ljube sebe i druge, koji žive u istini i dobroti, osvajaju vječni život! Zato nemoj čekati sutra, danas je dan obraćenja tvoga života!
https://hagio.hr/uncategorized-hr/link-na-anketu-ukljuci-se/
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
