Piše: Lana Poljak Branisavljević
SMIRAJ DANA
Ovaj dan ide svome kraju, tolike sekunde, minute i sati ovoga dana su iza nas. Često volim zastati baš u smiraj dana pa makar i nakratko i zapitati se: “A kakav je ovaj dan bio? Kako sam danas živjela? Čime su bile ispunjene te moje minute i sati?”.
Ovaj dan je meni bio darovan. Netko me odmah ujutro probudio i pozvao u život. Netko je poželio da baš ja prođem kroz ovaj dan i ovo vrijeme. Sposobnosti i snage su mi dani u ruke da upravo danas mogu stvarati, raditi, razmišljati, pomagati, kuhati, voziti auto, nekoga razveseliti…Koliko toga stane u jedan dan, zar ne?
Probaj samo u svojim mislima pobrojati što si to sve danas činio! Odakle ti snaga za to? Misliš li da su to sve plodovi tvojih napora? Prisjećam se svojih dobrih odluka od jutros, svojih brojnih planova za ovaj dan…O, kako brzo sam posustala, kako sam se brzo pokolebala, kako me tek uhvatila nemoć tijela i lijenost, koliko toga je ostalo neizvršeno…
No, nije tada potrebno na svoja leđa “stavljati” nekakvu krivu krivicu, biti tužan ili razočaran zbog onoga što nisi učinio ili si pogrešno učinio, potrebno je samo mirno prihvatiti: “Bez moga Stvoritelja ja ne mogu ništa! Ako moji dani nisu ispunjeni Njegovom blizinom kako ću uspjeti? Tko će me pridići kada posustajem, kada “životne bitke” postanu preteške za mene?

Samo On je moja sigurnost i moje utočište i upravo na kraju dana duboko postajem svjesna: “Tebe trebam, Stvoritelju moj! Zato Te puštam u svaki trenutak svoga dana, u svaki susret, u svaki posao, u svaki kutak moje duše! Zahvaljujem ti za sve proživljeno danas, za trenutke odmora i rada, za svaki susret sa ljudima jer sam u svakome od njih mogla susresti djelić tebe, za svaku novu spoznaju i novo otkriće, za tvoju ljubav i nježnost kojom me vodiš…
Jedino se s Tobom isplati koračati ovim danima jer dani bez Tebe su nekako blijedi, pusti i površni, puni tjeskobe i besmisla. Samo s Tobom sve je ispravno i baš onako kako treba biti!”.
I ne zaboravi, dragi prijatelju, prije polaska na počinak učiniti “higijenu svoje duše”! Zamoli sve one ljude koje si danas susreo da ti oproste što ih ne razumiješ, što ih ne ljubiš, što nemaš strpljenja s njima…A onda i ti njima oprosti njihovu grubost, svadljivost i uvrede kojima su te povrijedili. Neka ti srce i savjest budu čisti kako bi i tvoja duša mogla odmoriti i sutra iznova mirno poći u novi dan.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.