OGLEDALO NAŠE DUŠE
Piše: Lana Poljak Branisavljević
Kaže jedna mudra izreka: Naše oči su ogledalo naše duše. Ovih dana kada smo zbog nošenja maski u našim susretima više usmjereni na kontakt očima naučila sam ljude na nov način gledati u oči. U tom svom “malom istraživanju” uočila sam da postoje ljudi koji se boje zadržati kontakt pa često spuštaju pogled ili im pogled često luta ili pak oni u čijim očima odmah zamjećujemo neku posebnu toplinu i vedrinu.
Tjelesne oči odaju nam kako smo zapravo iznutra, kako nam je duša.
One otkrivaju našu tugu ili radost, umor ili svježinu, mamurluk ili bistrinu, strah ili povjerenje… Moja mama često mi je već na ulaznim vratima kuće na povratku iz škole znala reći: “Vidim ti na očima kako je danas bilo!”. Danas i ja na svojoj djeci primjećujem isto.
Jesi li se i ti, dragi čitatelju, kada zagledao u oči djeteta?
Možeš li dozvati u sjećanje pogled svoje majke ili oca? Sjećaš li se onog pogleda kojim te tvoja supruga ili suprug gledao kada ste se zaljubili? Oči nam puno toga govore i otkrivaju, zar ne?
No, postoje jedne oči koje nas s posebnom ljubavlju neprestano promatraju. To su oči našeg Stvoritelja. One koje su nas prve ugledale, koje nas promatraju nježno i blago u našem odrastanju, koje će nas u konačnici ispratiti s ove zemlje jednog dana i dočekati iznova kad dođemo k Njemu u zagrljaj.
U Njegovim očima mi otkrivamo tko smo i u njima prepoznajemo svoje dostojanstvo. To su jedine oči koje nas nikada neće osuđivati niti nam zamjerati, zato je potrebno iznova i iznova žuditi za susretom sa tim toplim Stvoriteljevim očima. Na tom pogledu naša duša ozdravlja, u tom susretu oči u oči, tope se naše negativnosti, oholosti, sumnje i sebičnosti, nestaje svaki strah.
One nam daju sigurnost da uvijek nad nama bdiju i da nas prate, iz dana u dan, u svemu što radimo i planiramo. Ne zaboravimo ih tražiti u svome danu. Imajmo hrabrosti zastati sa svojim poslovima, ostaviti mobitel i kompjuter sa strane i dopustiti da se naše oči zagledaju u Njegove, sve dok ne doživiš Njegovu blizinu i ljubav…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
