ŽIVOTNA UTAKMICA
Piše: Lana Poljak Branisavljević
Prije par dana suprug i ja poveli smo djecu na već tradicionalni futsal turnir u našem naselju. Čim smo sjeli na tribinu krenula je utakmica, a naša mala petogodišnjakinja odmah je simpatično zaključila:” Pa zašto ovdje nitko ne navija?!” Prošlo mi je kroz glavu: “Zaista, kako je lakše nešto raditi i svladavati prepreke kada znaš da je netko uz tebe i daje ti podršku!”.
Brojna znanstvena dostignuća govore upravo o tome koliko su blizina i ljubav roditelja, podrška i poticaji iz okoline neizmjerno važni za pravilan i zdrav razvoj djeteta, na njegovo samopouzdanje i ispravnu sliku o sebi. No, isto tako, koliko negativna iskustva, osude i ružne riječi mogu raniti čovjekovu dušu. I naš život je često baš poput utakmice. Imaš ekipu koja je s tobom na istoj strani terena, one koji te razumiju, potiču, osnažuju, koji te prihvaćaju baš takvoga kakav jesi i u tebi gledaju ono dobro i vrijedno. To su oni ljudi s kojima imamo jednak cilj, s kojima u istom smjeru koračamo i kroz lijepe i kroz teške trenutke puta.
A koji je to cilj naše “životne utakmice”? U čemu je pobjeda i tko u konačnici “osvaja trofej”?
Naš cilj je živjeti puninu i radost života. Izdići se iznad uskog materijalnog pogleda i zaživjeti bogatstvo darovane nam duhovne stvarnosti. Ostavljati trag dobra u svakome danu kojeg smo proživjeli i otkrivati Stvoriteljevu prisutnost u svemu što nas okružuje.
Konačni cilj je život u zagrljaju svoga Stvoritelja, povratak Onome čija smo zamisao i čežnja. Postoje životne “utakmice” koje su lakše i one pak koje su teže. No, one su sastavni dio našeg života. Na nama je da damo najbolje od sebe, da se oznojimo u naporima dobra i ne prestajemo ići naprijed, da budemo uporni i ustrajni u istini i ljubavi za svakog čovjeka.
I za razliku od utakmice sa početka priče, na našim tribinama stoji naš Stvoritelj koji zdušno i glasno navija za nas! Baš za svakoga od nas!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
