Tomislav Ivančić, Povratak nade

Ti si, poštovani prijatelju, biće koje govori. Bog ti je darovao govor. Riječima možeš izraziti sebe, razjasniti prijateljima svoje želje, pozvati druge u pomoć, s njima razgovarati i dogovarati se.

Govor je most između tebe i drugih bića, između tebe i Boga. Govorom iznosiš sadržaj koji je u tebi. Govor je odraz tvoje unutrašnjosti. Govor te izdaje. Prepoznaje te se po govoru. Možeš samo onako govoriti, kakav sadržaj nosiš u svome srcu. Drugim riječima, govor su posude kojima se iznosi bogatstvo ili siromaštvo tvog srca.

Govorom poklanjaš drugima ono što imaš u sebi.

Govorom možeš druge obogatiti ako je tvoj sadržaj dobar i osiromašiti ako je tvoj sadržaj zao. Govorom možeš graditi i rušiti. Možeš hrabriti i plašiti, možeš oživjeti i ubijati. U govoru sam čovjek biva predan drugima. Čovjek ne može ništa govoriti. On uvijek nešto prenosi govorom. Nema praznog govora niti nesadržajnog govora. Svjesno, podsvjesno ili nesvjesno govor iznosi ono što je u čovjekovom srcu. Budući da u srcu uvijek nešto ima, uvijek će govor iz njega nešto iznijeti. Govor pokazuje kakav si i tko si. Isus je o govoru rekao: “Tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi”. Čovjek će odgovarati za svaku riječ koju je izgovorio.

Govor je, dakle, odlučujući u tvome životu. Govor sam kao takav ne odlučuje o tvom životu, on pokazuje kakvo je tvoje srce i upozorava te jesi li pravedan ili nepošten. Srce je središte tebe u kojem se odlučuješ za dobro ili zlo, za pravdu ili razaranje. Uzalud je pokušaj popraviti samo govor. Posuda može biti najdragocjenija, ali ako je sadržaj prljav i otrovan, onda truje sve oko sebe i uništava. S druge strane može posuda biti skromna, ali ako je sadržaj dragocjen, on uzdiže i oživljava. Srce je važno. Najprije očisti srce i sve će ti biti čisto.

Srce je središte tebe. U njemu se sve događa, u njega se slijevaju svi tvoji doživljaji i sva tvoja iskustva. U njemu se opredjeljuješ za djelovanje i koračanje. Ako je srce pravedno, nikoga se nećeš stidjeti.

Ako je nečisto i nosi zle namjere o drugima, morat ćeš se naprezati da te srce govorom ne izda. Bit ćeš napet, trošit ćeš duševne energije za potiskivanje zlih misli, slika i namjera i osjećaja. Živjet ćeš tako stalno u strahu. Bježat ćeš od ljudi. Klonit ćeš se Boga, brzo ćeš oboljeti, jer se troše duševne energije na zlo, umjesto na dobro. Bit ćeš sve siromašniji, osamljeniji, izgubljeniji. Tražit ćeš liječnike i sredstva za jačanje i ozdravljenje, pohađat ćeš psihijatre i čuditi se vlastitom nestajanju, a zapravo je trebalo samo jedno: izbaciti zle i mračne namisli srca. Dok je srce puno zla, postaješ zao i razaraš svoj život. Ali, tvoj govor, nikao iz zlog srca, truje ljude oko tebe. Tako si razaratelj društva i domovine.

Naprotiv, tvoje dobre riječi, tvoje dobre želje, sretne misli, čestite namjere učinit će te krepkim, zdravim, obljubljenim, željenim čovjekom, kome će buduća pokoljenja zahvaljivati za svijetle tragove. Hrabrost će biti tvoje koračanje i uspjeh tvoje djelovanje. Bit ćeš uzor mladima i radost starcima. Sloboda će biti stroga lica, a tvoje će riječi jačati ljude oko sebe. Bit ćeš blagoslovljen među ljudima. Pozvan si da baštiniš blagoslov.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakZa dobar dan – iz pera hagioasistenta
Sljedeći članakPrevencija ovisnosti kod djece i mladih – Centar za hagioterapiju Split
Tomislav Ivancic
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na ... (Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)