Iz arhive, piše: dr. sc. Božo Skoko
Svakodnevno prateći hrvatske medije i slušajući o korupciji, skandalima, pesimizmu, rasprodaji nacionalnog blaga, pritiscima iz Europe, krizi i otpuštanjima, ne možemo ne zapitati se – kamo ide Hrvatska? Ima li nade za nas?
Je li uistinu sve tako crno kako se čini? Možemo li vjerovati u vlastite snage ili nam preostaje beznađe? U vremenima u kojima živimo teško je biti optimist. Ali ne mogu se oteti dojmu da se naša svakodnevica često nastoji prikazati još crnjom od stvarnosti koja nas okružuje.
Prema nedavnom Gallupovom istraživanju Hrvati su uvjerljivo najnezadovoljniji narod
u regiji. Imamo li stvarno razloga za to?
Živjeti u Hrvatskoj
Imam troje prijatelja, potomaka naših iseljenika, koji su doselili u Hrvatsku. Tomislav je doselio iz Kanade, Marija iz Australije, a Ivan iz SAD-a. Zajedničko im je da su u Hrvatskoj već proveli desetak godina, imaju normalan posao, uživaju u životu i tvrde kako su se preporodili promjenom mjesta prebivališta.
Priznaju kako roditelji njihovom odlukom i nisu bili baš oduševljeni. Bez obzira na to koliko voljeli Hrvatsku, svjesni su nesigurnosti i neizvjesnosti kad je u pitanju pronalaženje posla i doma, a i razdvojenost im je teško pala.
Njihovi roditelji, koji pamte „staru“ Hrvatsku i koji su navikli na uređenost i sigurnost u svojim novim domovinama, pomalo se brinu i za budućnost svoje djece i njihovih obitelji. Ali troje mladih useljenika na te se brige samo smiješi…
Tomislav je iskoristio materinski engleski i poznavanje oba mentaliteta pa u Zagrebu radi za veliku inozemnu korporaciju i kaže kako zarađuje samo nešto manje nego što je zarađivao u Kanadi, ali zato ima više vremena za druženje i upoznavanje novih ljudi i krajeva.
Marija je sretna jer svoju djecu može podizati u sigurnoj zemlji i bezbrižno se buditi s pogledom na jedno od najljepših mora na svijetu. Ivan je uspio završiti fakultet u Zagrebu i unatoč krizi pokušava pokrenuti vlastiti posao. Kaže kako se Hrvatska tek budi i nudi mnoštvo mogućnosti, a uspjeti na konkurentnom Zapadu postala je nemoguća misija…
Možda tih troje mladih ljudi nisu reprezentativni predstavnici mladih povratnika jer poznajem i one koji se u Hrvatskoj nisu snašli pa su se vratili kućama. Ali argumenti što ih iznose oni i njihovi prijatelji tjeraju i nas u domovini da drugačije počnemo doživljavati vlastitu zemlju.
Naime, oni se – za razliku od svojih roditelja – ne vode toliko emocijama koliko vlastitim interesima. Oni su ujedno kritičniji, bolje poznaju globalne trendove i puno su manje fascinirani „razvijenim Zapadom“.
Njima je Hrvatska zemlja sigurne budućnosti, ma kako nam se to na prvi pogled činilo neobičnim. No, kad bolje razmotrimo činjenice, shvatit ćemo kako mladi Hrvati iz dijaspore ipak imaju pravo.
Pred Hrvatskom je budućnost
Bude li sve išlo po planu, Hrvatska će do kraja godine završiti pregovore s Europskom Unijom i vjerojatno godinu ili dvije poslije postati punopravna članica te unije. Već smo članica NATO saveza. Ulaskom u te dvije velike asocijacije Hrvatska se napokon nalazi za zajedničkim stolom s velikim i moćnim zapadnim demokracijama i barem psihološki napušta Balkan.
Nedvojbeno će time biti stavljena točka na dugogodišnje napore u demokratizaciji i gospodarskom razvoju. Uostalom, prema svim pokazateljima, Hrvatska je već danas razvijenija država od dviju istočnih članica EU-a Rumunjske i Bugarske te daleko naprednija po svim pokazateljima od ostalih država bivše Jugoslavije, osim Slovenije.
Uz to, Hrvatska je – zahvaljujući svojim prirodnim ljepotama, bogatoj kulturnoj baštini i čistom moru – već postala prava europska turistička velesila. U prošloj godini uspela se na 24. mjesto najposjećenijih zemalja svijeta s 9,3 milijuna posjetitelja.
Sjajnu budućnost Hrvatskoj predviđaju i vodeći ekonomski analitičari. Britanac Peter Sanfey iz Europske banke za obnovu i razvoj optimistično predviđa daljnji rast hrvatskog gospodarstva unatoč globalnoj krizi, a kao glavnu polugu vidi upravo turizam.
U razgovoru za jedan hrvatski politički magazin kaže kako je Hrvatska prekrasna zemlja s dugom obalom i lijepom klimom te dodaje kako će baš turizam igrati sve značajniju ulogu u hrvatskoj ekonomiji kako se naša zemlja bude više približavala Europskoj Uniji.
Njegov kolega i suautor nedavno objavljene knjige Jugoistočna Europa – od konflikata do suradnje, publicist i ekonomski analitičar hrvatskog podrijetla Krsto Cviić, ne vidi razloga zašto Hrvatska ne bi mogla doseći razinu standarda današnje Švedske. „Hrvatska ima dobru bazu u turizmu koja se mora pametno iskoristiti, ima više prijatelja u okruženju nego što misli, a postoje i zajednički interesi sa susjedima na Istoku…“ – zaključuje Cviić.
On smatra kako je napredak Hrvatske svijetao primjer u regiji, koji je nužno potreban Bruxellesu da pokaže kako nije gubio vrijeme na ovim prostorima te bude poticaj susjednim zemljama.
On dodatnu snagu vidi u daljnjim ulaganjima u obrazovanje, a upravo je Hrvatska trenutačno najbolje pozicionirana država jugoistočne Europe po kvaliteti obrazovanja i usavršavanja (prema Indeksu globalne konkurentnosti za 2007-2008. Svjetskoga gospodarskog foruma).Hrvatska ima kvalitetnu radnu snagu, a znamo da znanje stvara najveću konkurentsku prednost…
Prebrzo zaboravljamo vlastite žrtve
Hrvatska se 2010. (unatoč gospodarskoj krizi) potpuno razlikuje od Hrvatske 2000 a kamoli od Hrvatske 1990. ili prije. Svatko tko nije boravio u Hrvatskoj posljednjih godina obično ostane zatečen izgledom, infrastrukturom, ponudom i uslugama hrvatskih gradova.
Daleko je to od onoga čime bismo u potpunosti bili zadovoljni, ali je teško ostati ravnodušan prema stotinama kilometara novih autocesta – od Osijeka preko Zagreba do Rijeke na zapadu i Ploča na jugoistoku. Teško je ne vidjeti nove obrise milijunskog Zagreba, koji svojom uređenošću, razvojem i novim sadržajima konkurira i bogatijim europskim metropolama.
Nemoguće je prešutjeti nove hotele s četiri i pet zvjezdica i druge turističke sadržaje diljem jadranske obale… Ne možemo zanemariti ni inozemna ulaganja, jačanje hrvatskoga gospodarstva, smanjenje birokracije… Zapravo, teško je nabrojati sve ono što je u Hrvatskoj učinjeno proteklih 18 godina, bez obzira na razine vlasti i njihov ideološki predznak.
A podsjetimo se kakve smo imali startne pozicije početkom devedesetih godina… Nakon prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj 1990. te konstituiranja višestranačkoga Hrvatskog sabora, u trenutku kada smo se svi zajedno radovali slobodi i samostalnosti, doživjeli smo velikosrpsku agresiju te napad tada jedne od najmoćnijih vojski.
Kao što je poznato, sredstva i ciljevi se nisu birali pa je pravo čudo – gledajući iz današnje perspektive – kako je Hrvatska u tim teškim vremenima ipak uspjela stvoriti stabilne državne institucije te prilično normalno preživjeti sve te strahote. Međutim, unatoč svim nastojanjima, petogodišnji krvavi i razorni rat Hrvatsku je prilično zaustavio na njezinu putu razvoja.
Tek 1997. uspjela je ostvariti potpun državno-pravni integritet na cijelom području, mirnom reintegracijom Hrvatskog podunavlja. Slijedila je dugogodišnja i skupa obnova ratom razrušenih područja, zbrinjavanje izbjeglica te obnova gospodarstva. Od 2000. se ubrzanim koracima krenulo i s demokratizacijom…
Koliko god bili kritični, moramo priznati da je učinjeno mnogo! Nažalost, često zaboravljamo što smo sve preživjeli i koliko smo žrtava podnijeli za današnju samostalnost i slobodu, s čime se često poigravamo.
Hrvatska 2020.
Kakva je budućnost Hrvatske? U kojem smjeru bi mogla krenuti tijekom idućih deset godina? Na to će sigurno utjecati hrvatsko državno vodstvo i profil novog predsjednika, ali i stremljenja običnoga hrvatskog čovjeka, koji se često odriče ili zanemaruje svoju snagu.
Svejedno, možete li zamisliti Hrvatsku 2020. godine? Zamislite zemlju u kojoj žive zadovoljni i ponosni građani, državu koja je poželjan politički i gospodarski partner čak i najrazvijenijim svjetskim zemljama. Turističko odredište u kojem se odmaraju dobrostojeći pripadnici svjetskog jet-seta i u koje se putuje zbog prestiža, duhovnog ispunjenja i avanture.
Zamislite zemlju koju cijeli svijet poznaje po njezinim ljepotama i izvrsnostima te sposobnim i srdačnim ljudima. Zemlju koja štiti i ljubomorno njeguje svoju autohtonost te prirodne posebnosti i bogato kulturno naslijeđe. Hrvatsku koja je atraktivna lokacija za snimanje visokobudžetnih filmova te zemlja domaćin mnogobrojnih međunarodnih natjecanja, festivala i prestižnih kulturnih manifestacija…
Zemlju čije klapske pjesme odjekuju po pozornicama New Yorka i Pariza, a kulinarski se specijaliteti kušaju u vodećim svjetskim restoranima… Zamislite zemlju čijim se velikanima i izumiteljima dive studenti diljem svijeta, a čiji suvremeni znanstvenici i umjetnici svojim sposobnostima i izričajima fasciniraju globalnu javnost.
Zemlju koja nameće globalne trendove u dizajnu, modi, arhitekturi, glazbi… Zamislite iznimno sigurnu državu s vještom i učinkovitom diplomacijom, čiji su predstavnici rado viđeni članovi globalno utjecajnih svjetskih odbora i institucija, a koju vode simpatični, inteligentni i pošteni političari.
Zemlju koju nitko više ne povezuje s ratom, a čija je komunistička prošlost samo egzotična uspomena. Zemlju čiji se napredak temelji na znanju i modernim tehnologijama… Zamislite proizvode s oznakom «Made in Croatia» koji predstavljaju samo vrhunsku kvalitetu i privlačnu metu svjetskoga potrošačkog društva, bez obzira na njihovu cijenu.
Zamislite crvene hrvatske kvadratiće koji se vijore na pobjedničkim jarbolima sportskih arena diljem svijeta… Zamislite Hrvatsku koja izaziva tihu ljubomoru i duboko poštovanje modernoga svijeta, a koja je ostala vjerna svojim korijenima.
Domoljublje, zajedništvo i šansa najboljima
Takva je Hrvatska apsolutno moguća i ostvariva. Takvu Hrvatsku možemo stvoriti vlastitim snagama, domovinske i iseljene Hrvatske. A za to nam treba tako malo…
Čak nam ne trebaju veliki ulagači i krediti ili članstva u međunarodnim političkim zajednicama. Trebamo samo iskoristi vlastite potencijale (od golemih zaliha pitke vode i neobrađene plodne ravnice do inteligentnih i marljivih ljudi), dati priliku najboljima među nama da vode hrvatsko društvo, postići zajedništvo i konsenzus oko nacionalnih interesa te njegovati, čuvati i promovirati hrvatske vrijednosti.
Nažalost, trenutačno je hrvatski narod previše rascjepkan, premalo se afirmiraju vlastite
vrijednosti i previše se iscrpljujemo i dijelimo oko nevažnih stvari. Često su glasniji oni koji nemaju ni vizije, ni morala, a rijetko dobivaju priliku oni koji znaju i mogu.
Domoljublje je, nažalost, sve više „out“, iako su za tu vrijednost tisuće hrvatskih ljudi
dali živote, bili zatvarani i mučeni, pristajali biti građanima drugog reda ne pristajući
poricati svoje stavove. Kao što nedavno u jednim dnevnim novinama napisa dr. Goran Granić, bivši zamjenik premijera u doba Ivice Račana, referendum o državnosti najbolje je iskazao težnje svih građana, koji su željeli stvaranje hrvatske države.
„Domovinski rat potvrdio je to zajedništvo i čvrsti moral da se uspije usprkos svim neponovljivim okolnostima, žrtvama i zločinima. Završetak rata otvorio je novu dimenziju domoljublja. Na vidjelo su izašle i druge istine. Za vrijeme rata nisu svi plemenito djelovali.
Netko se bogatio i na Domovinskom ratu, a neke grupe i tada su se svim sredstvima služile kako bi oklevetale Hrvatsku, dok je većina građana davala sve što je imala…“ – zaključuje Granić, tvrdeći kako domoljublje, o kojem se danas ironično govori, može postati nova pokretačka snaga Hrvatske, kao zajednička društvena vrijednost.
Ukloniti podanički mentalitet
Misliti dobro o svojoj zemlji ne znači pretjerivati u ocjeni njezinih mogućnosti, dosega
i značenja, o čemu se dosta govorilo proteklih godina. Tako je komunikolog Pavao
Novosel još 1991. godine predlagao da se hrvatski narod mora promijeniti te „postati
narod, koji je svjestan svojih vrijednosti, narod ponosan na svoju povijest i, još više,
ponosan na budućnost koju će sebi stvoriti.“
On se zauzimao za to da se nova hrvatska nacionalna svijest definira kao nacionalni ponos, kao uvjerenje da smo jednaki svim ostalim nacijama u Europi i svijetu. To, dakako, ne znači da bismo sada trebali nerazumno odbacivati sve što dolazi od drugih.
Naprotiv, naš razvoj, kao i razvoj drugih nacija, i nadalje će se sastojati u tome da prihvaćamo sve vrijednosti koje nam dolaze od drugih i da se na taj način integriramo u širu međunarodnu zajednicu, ali je isto toliko jasno da to moramo činiti bez podcjenjivanja svojega, dakle s punom sviješću o tome koliko i sami vrijedimo.
To je posebno važno shvatiti sada kad se nalazimo pred vratima Europske Unije i biramo kako ćemo ući u zajednicu–kao ravnopravni član kojeg će poštovati i diviti mu se ili kao siromašni rođak kojem se progledalo kroz prste. Uistinu je stvar u vlastitoj prezentaciji nacionalnih vrijednosti.
Tijekom rata, a i nakon oslobađanja okupiranih državnih područja, nastojalo se pristupati izgradnji takva identiteta o kojemu je Novosel pisao, čak i uz potporu najvišega državnog vrha. Međutim, nekada se «gradnji identiteta» pristupalo i pomalo nestručno pa i iritirajuće, a nekada se i malo pretjerivalo u pozicioniranju Hrvatske na novoj geopolitičkoj karti svijeta.
Početkom 2001. godine, nakon odlaska Hrvatske demokratske zajednice s vlasti te dolaska socijalno-liberalne koalicije i predsjednika Mesića doživjeli smo dijelom negiranja toga «nacionalnog identiteta u nastajanju».
Naime, pojedinim potezima nove vlasti dovedene su u pitanje ili su čak zanemarene ranije promovirane vrijednosti, kako na simboličkoj tako i na stvarnoj razini. A Domovinski rat i oslobodilačke akcije, koje su – prema pisanju mnogobrojnih autora – vratile ponos i nadu hrvatskome narodu, počele su se razmatrati i s drugih (uglavnom negativnih) aspekata, koje su umanjile njihov nacionalni značaj.
Iako su se neke aktivnosti poput istraživanja ratnih zločina i suđenja odgovornima na
međunarodnom sudu za ratne zločine uistinu trebale dogoditi i prije, njihova loša «izvedba» dijelom je utjecala na «rušenje» samosvijesti i nacionalnog ponosa. A tome su svakako pridonijeli i «pritisci» te «tutorstva» različitih međunarodnih institucija, čiji su potezi dijelom shvaćeni i kao ugrožavanje hrvatske samostalnosti.
S druge strane, «rušenje mita o hrvatskoj posebnosti» načeto je i velikim gospodarskim problemima, kad je u prvi plan došla životna egzistencija. Ako hrvatski građani postanu svjesniji svojih posebnosti, budu ponosniji na svoj nacionalni identitet, te ga svijetu znalački predstave svijetu, to će biti najbolja obrana od opasnosti koje za nacionalne identitete nosi globalizacija.
Hrvatska tako može mirno i ponosno ući u Europsku Uniju ne bojeći se da će izgubiti svoju osobnost ili biti dočekana kao manje važan član te zajednice.
Suprotno tome, ulazak u Europsku uniju Hrvatskoj može donijeti mogućnosti izravnijeg i učinkovitijeg privlačenja pozornosti europskih susjeda.A s obzirom na moć imidža, Hrvatska tu priliku može iskoristiti za nove uspjehe u politici, gospodarstvu i turizmu.
Zemlja bogatstva i raznolikosti
Hrvatska je susretište srednjoeuropskih, mediteranskih i balkanskih identiteta. To je uvjetovalo i njezinu povijest koja je pokazala viziju i hrabrost njezinih ljudi.
Stoljećima su štitili bogatstvo koje im je darovano, a za kojim su mnogi posezali.Kako i ne bi kad je Hrvatska uistinu prirodna oaza ljepote i zasigurno jedna od najljepših zemalja svijeta. O njezinim ljepotama svjedoči i brojka od ukupno 11% zaštićenih prirodnih površina.
Podsjetimo, Hrvatska ima: dva stroga rezervata prirode, osam nacionalnih parkova te deset parkova prirode.Posjeduje jezera iznimne ljepote, posljednje močvare u Europi, čiste rijeke, atraktivno priobalje, očuvano podmorje, zdrave planine i šume, otoke s iznimnom kulturnom i povijesnom baštinom, plodne ravnice…
Tom bogatstvu znatno pridonosi i činjenica da Hrvatska, uz Norvešku i Island, ima
najveće podzemne zalihe zdrave pitke vode u Europi. Idealnim uvjetima življenja na tom prostoru pridonosi i ugodna umjerena klima s četiri godišnja doba te bogata prostorna raznolikost na malom prostoru (od mora i otoka, preko gora i šuma, do slavonske plodne ravnice).
Hrvatska posjeduje jednu od najosebujnijih i najrazvedenijih obala na svijetu s 1100 otoka, otočića i hridi. Ima iznimno čisto more u svjetskim razmjerima (12. po čistoći u svijetu i 1. na Mediteranu).
Prirodne prednosti nadopunjuje bogato povijesno i kulturno naslijeđe, raspoređeno u svim dijelovima zemlje (od antičkih i srednjovjekovnih gradova preko romaničkih, renesansnih i baroknih građevina do suvremenih umjetničkih ostvarenja).UNESCO je prepoznao hrvatske posebnosti i zaštitio 7 povijesnih, odnosno prirodnih cjelina.
O raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta u Hrvatskoj govori podatak da u Hrvatskoj živi čak 29 vrsta autohtonih vrsta domaćih životinja. Hrvatska je uza sve to izniman prostor za proizvodnju zdrave hrane.
Ima više od 1.800.000 ha obradivog zemljišta, od čega je oko 350.000 ha neiskorišteno. Ekološki očuvane šume protežu se na površini većoj od 2.000.000 ha ili 37% teritorija. Od toga 95% šuma čine prirodne šume, što je posebno europsko prirodno bogatstvo.
Uz to Hrvati proteklih 13 stoljeća svoga življenja na prostorima uz Jadransko more, nisu sjedili skrštenih ruku i nisu samo ljubomorno čuvali svoje nacionalno bogatstvo. Spomenici njihove civilizacijske, kulturne, znanstvene i političke prošlosti dokaz su snažnog duha nacije i marljiva rada. Hrvati su osmislili kravatu, pokazujući time svoju sklonost estetici.
Izumili su torpedo i padobran, svjedočeći o svojoj inovativnosti i praktičnosti. Prva sveučilišta u Europi, razvijeno obrazovanje i komunikacije govore o bogatoj duhovnoj kulturi njezinih građana. Hrvati su zapadnjaci stvaralačkog duha, inventivni, skloni istraživanjima, umjetnosti, društvenosti i sportu.
Svjetski su putnici, demokrati i rodoljubi. More, plovidbe tuđim svjetovima i ribarstvo utjecali su na mentalitet nacije, koji se očituje u jednostavnom i srdačnom ponašanju, gostoljubivosti i iskrenosti. Hrvatski ljudi imaju stvaralački polet, kreativni su i marljivi te iznimno hrabri, o čemu svjedoči i činjenica da nastanjuju zemlje na svim meridijanima i paralelama, gdje se obično ističu po svojoj poduzetnosti i predanosti.
Nadaleko je poznato hrvatsko gostoprimstvo i bogatstvo trpeze. Utjecaji Mediterana, Srednje Europe i Balkana stvorili su bogatu gastronomsku ponudu te jedinstven način života. Dobra vina, maslinovo ulje te kvalitetna i raznovrsna riba mnoge goste na Jadranu ostavili su bez daha.
Hrvatska svijetu nudi specifične autohtone proizvode koji zahvaljujući kvaliteti i posebnostima predstavljaju golem izvozni potencijal. Hrvatska je suprotnost uobičajenom stresnom načinu života razvijenog Zapada. Ona nudi antistresni ugođaj, koji djeluje na sva naša osjetila – od vida i mirisa do sluha i okusa.
Hrvatska Europi i svijetu daruje iskonsku prirodu, jedinstven način života, iznimne gospodarske potencijale te gostoljubive i marljive ljude. Nadamo se da će svijet to prepoznati i cijeniti, a Hrvati znati sačuvati naraštajima koji dolaze iza nas.
Hrvatska je uistinu rođena za 21. stoljeće. To su mladi s početka ovog teksta prepoznali. To znaju i naši susjedi. Nadamo se da ćemo i mi te prednosti prepoznavati i cijeniti još i više, te da ćemo zajednički iskoristiti spomenuta bogatstva.
A za Hrvatskom ne vrijedi plakati ili joj se iz daleka diviti. Hrvatsku treba čuvati, živjeti i razvijati. Ona je tu za nas. A kad sve to imamo u vidu, fakat nemamo razloga biti baš toliko nezadovoljni. Zar ne?
