Piše: Sanja Popadić

Toliko sam se puta razočarala i to me je znalo tako baciti u očaj i negativne misli i takva razmišljanja da ponekad ne bih cijeli dan došla k sebi. Koliko god sam se trudila te crne misli bi me nadjačale. Kao da se cijeli svijet preda mnom ruši, kao kula od karata. Taman kada sam mislila sve će biti savršeno i lijepo, bude sve samo ne tako.

Oduševim se i obradujem nekoj osobi kako će ona dati sve od sebe i neću imati nikakvu brigu a kad ono totalno razočaranje.

Pitam se onda, zar nisam zaslužila bolji i ljepši život bez razočaranja?

Nakon toga shvatim da se nikada ne mogu razočarati, ako se čvrsto držim jednog i jedinoga Spasitelja svijeta a to je Isus Krist. Ako se njega držim i njemu se uvijek iznova
okrećem mogu se samo čuda i nevjerojatno dobre stvari događati. Samo On može dati da iz totalnog razočaranja, tuge, muke i patnje nastane dobro. Samo Isus to može dati jer On jest punina života i On te jedini nas može uvesti u tu puninu, cjelovitost života.

On me vodi ponekad teškim i vrlo trnovitim putevima da bi ojačala, da bi imala priliku trenirati i istrenirati sebe i svoje povjerenje prema njemu.

Uvijek sam mislila kako sam ja zapravo jako nasmijana i pozitivna osoba sve dok nisam naišla na neki problem, brigu ili uvredu. A nažalost to sam gotovo pa svaki dan doživljavala. Uvijek bi potonula i nisam se mogla baš tako brzo izvući iz tih negativnih misli koje su me napadale poput nekog čudovišta, iako sam bila društvena i nasmijana osoba.

Taman kada bih se pridigla evo ga opet, novi problem i još barem novih pet ljudi kojima moram oprostiti, koji su me uvrijedili. I tako iz dana u dan, sve dok nisam spoznala da nije meni dan savršen život u kojem bih ja uživala i ne imala problema, a kamoli da mi je darovan život bez razočaranja.

Ne, svakako ne. Život mi je darovan da se poput sportaša uvijek iznova izdignem, treniram i pobjeđujem svaku tu prepreku, svaku tu dionicu svoje staze. Dan mi je da poput plivača marljivo i svakodnevno treniram ne bih li isplivala svoju dionicu puta a na tome putu me čekaju mnoge prepreke, grčevi, zamor i borba sa samom sobom.

Potrebno je uvijek iznova se jačati u okretanju sebe i svoga života jedinome Životu a to je Isus. On kaže: „Ja sam Put, Istina i Život.“

Sada sam zahvalna na takvim trenutcima i sebi govorim:

„Odlučujem se da ću čitav dan zdravo misliti, pozitivno govoriti, da ću očekivati samo dobro. Ja vjerujem da će sve biti dobro jer od Boga dolazi samo dobro. Isuse ja želim biti kao i Ti i iščekivati samo dobro.“

Ponavljam te rečenice sve dok to ne uđe u mene tako snažno da već i moja duša, tijelo, psiha i čitavo moje biće ne osjete da ih je zahvatila dobrota, ljubav, istina i ljepota. Treniram to predanje i ne odustajem jer želim postići da u mojim mislima, mašti i mome umu bude prisutan Stvoritelj. Želim da On bude u čitavom mome biću, da budemo sjedinjeni. Želim da On bude Gospodar mojih misli.

Dijelovi teksta preuzeti iz knjižice prof. dr. Tomislava Ivančića „Duhovni život u
Zajednici Molitva i Riječ”

Prvi dio: Sanja Popadić

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije