Pripremila: Anđela Čale
Ovih dana jedne od najčešćih riječi koje čujemo u medijima, ali i našoj okolini su: korona, samoizolacija, karantena…
Kako se osjećam kada ih čujem? Doživljavam li ih kao priliku za novi i ispunjeniji život ili prijetnju onom svijetu kojeg sam do sada poznavao i u kojem sam živio?
Čini mi se da su u ovoj situaciji pred nas stavljena dva glavna izbora: prepustiti se sveopćoj panici ili boriti se?! Ako se odlučim boriti kako to provesti u djelo ako se od nas traži da se zatvorimo po kućama i svedemo kontakte na minimum?
Koliko god sve izgledalo crno ili u najmanju ruku čudno, možda mi je ovo prilika da se susretnem sa Stvoriteljem, sa sobom, svojom obitelji. Trenutci samoće, tišine i posvećenosti pitanju smisla života nisu česti u našim životima. Užurbanost života i količina ne tako nužnih aktivnosti, hrane i briga ovih dana svedena je na minimalno. U takvom okruženju postavlja se pitanje samog života svakog od nas? Što ako me za nekoliko dana neće biti više? Što ako neće biti nekog od mojih bližnjih? Što ako sutra neće biti svijeta kakvog poznajem?
Kad uvidimo da se vrijednost ne gleda kroz poznanstva, kroz to koliko zarađujemo jer je sve svedeno na minimalno; kad prestane biti bitno na kojem smo fakultetu, u koju nam školu dijete ide, koje ocjene ima; jesmo li danas bili u teretani, ima li naš pas najbolju hranu i frizera; hoćemo li kupiti Nutellu ili Linoladu jer na policama više nema nijedne… Tek tada nam ostaje pitanje: je li moj današnji dan bio takav da mogu mirne savjesti poći leći? Da znam da sam živio, da sam dovoljno ljubio i da sam dao sve od sebe i da čak ako se ne pobudim znam da imam kamo poći?
Ovo nisu lagana pitanja, ali ovo nisu ni lagana vremena, zar ne? Zašto smo gdje jesmo nitko od nas sa sigurnošću ne može odgovoriti. No treba prihvatiti ovu situaciju i ovo vrijeme u kojem živimo jer to je naše vrijeme i naša prilika. Čini mi se da je došao trenutak da si svako od nas postavi ta i slična pitanja, da iz površnosti zaronimo malo dublje.
Kako to učiniti?
Znam da to nije jednostavno zato vam u nastavku donosim izabrane dijelove iz radijske emisije profesora Ivančića. Od presudne je važnosti inače, a posebno ovih dana, paziti što unosimo u sebe – pod tim mislim na sadržaje kojima hranimo naš um i duh. Važno je biti informiran, ali nije potrebno pročitati baš svaku vijest na internetu vezanu uz koronu.
U slijedećem djelu članka je jedan u nizu od vrhunskih, konkretnih i praktičnih tekstova Tomislava Ivančića. Na našem portalu možete pronaći i brojne druge dok na YouTube-u imate i njegove videe, a tu su i drugi portali i sadržaji koji će vam koristiti. Mudri budimo i birajmo razborito! Također pozivam i vas da nam šaljete svoja iskustva i načine kako se nositi s ovim vremenom. Možete nam se javiti na e-mail: urednistvo@hagio.hr
Krenite s ovim tekstom, ali uzmite si više vremena za njega jer, kako profesor kaže, potrebno je minimalno tri puta neki sadržaj pročitati i poslušati ga da bi se mogao upiti. Pročitajte i vidite što je za vas, ali najbitnije je da izabrano primijenite.
Anđela Krivić, urednica
Iz arhive: Tomislav Ivančić, emisije utorkm
Životna dilema – mijenjati sebe ili strukture društva?
Život na zemlji je muka i stalna borba. Važno je prepoznati da životni problemi nisu izvanjski i njihova rješenja nisu izvana. Nije npr. rješenje političkih problema mijenjati političke sisteme. Rješenje je, što je i bit hagioterapije, promijeniti čovjeka – sebe promijeniti. Promjena samo izvana ne mijenja puno, potrebna je promjena iznutra. Svijet može postati bolji i mi možemo postati čovjekoljubiviji. To je moguće! Promjena iznutra ne znači ukloniti svako zlo, svaku bolest, smrt, već da nam nikakvo zlo ne može naškoditi. Potrebno je vanjske nemoći pretvoriti u našu svemoć. A to možemo prihvaćajući Isusa iz Nazareta kao onoga koji nas voli, koji čeka na nas, koji nam dolazi i kaže: „Čovječe, ne boj se, ja sam na tvojoj strani!“
Odgovor na tragedije u svijetu
Promatrajući krvave demonstracije u svijetu, tsunamije i nesreće, imamo dojam da smo u svijetu u kojem se događaju užasne stvari i kao da se približava „sudnji dan“. Nameće se pitanje: „Zašto se sve to događa?“ Strah koji nas pri tome zahvaća samo je znak da još uvijek ne vjerujemo svemogućem Stvoritelju, a da smo povjerovali negativnim vijestima i da ne vidimo više izlaz.
Živimo u svijetu grijeha, u kojem je čovjek izgubio vlast nad prirodom. Prema biblijskom izvještaju imali smo vlast nad prirodom, a čovjek je tu vlast predao sotoni – zmiji. Nismo slušali Božje zapovijedi i suvremeni čovjek više nije sposoban kontrolirati prirodu pa ni svoje vlastite proizvode. Međutim, u svijetu smo grijeha samo zato da bismo se oprli grijehu i ponovo vratili iskonskom duhu koji je u nama snažan. U dnu svega postojanja je bitak. Taj bitak je duh. Kad je čovjek moralan taj je duh cjelovit i čovjek tada kroz taj duh može upravljati cijelom prirodom. Kad čovjek krši biološke zakone i moralne zakone, uništava svoje postojanje i tada postaje slab i bijedan. Ako se čovjek ne promijeni zaista će propasti cijela Zemlja. Zato što smo zagadili prirodu stradat će samo čovjek, ne priroda. Priroda uvijek ima mehanizme po kojem uništi onoga koji nju uništava zato jer je nečovjek, nemoralan, sebičan, pohlepan… Kako kaže i Dietrich Bonhoeffer: „Na kraju sve ovisi samo o čovjeku.“
Budućnost čovjeka je samo u povratku u moralni život. Samo etičko vladanje čovjeka može spasiti čovjeka. Time što griješimo, zločesto, negativno mislimo govorimo, razaramo sebe i svako biće na zemlji. Ima velika nada da se oslobodimo straha, ali ako krenemo na drugačiji put – ako počnemo govoriti dobro i pozitivno.
Potrebno je promijeniti se, početi govoriti dobro, misliti konstruktivno, reći nešto dobro o svakom čovjeku, svakom političaru, zato jer postoji nešto dobro u svakome. Mi možemo upravljati svim zakonima, jer duh vlada svime, a duh je božanski svemoguća sila. S njim možemo postati gospodari, a ne robovi prirode.
Čovjek je stvoren ljubavlju – stvoren je iz bitka, a bitak je ljubav, jedinstvo, a ako je jedan, on je susretište, a ne rastavljanje; bitak je zajedništvo i suradnja. Sve u prirodi teži suradnji, ali budući da postoji zlo, postoje negativnosti koje nas rastavljaju pa doživljavamo rastresenost svojih snaga. Bit Stvoritelja svijeta je ljubav i suradnja. Kada smo cjeloviti tada smo sabrani i snažni, tada nam i tijelo i psiha postaju zdravi. Čovjek je ljubavlju stvoren i stvoren je za ljubav. Stoga je potrebno surađivati sa svim ljudima, opraštati im da bi i nama bilo oprošteno potrebno je maknuti od sebe sve negativno, ne dati da nas negativnosti rastavljaju.
Kako do obrata ?
Obrat od zla ka dobru – nakon doživljaja da smo ljubljeni, važno je doživjeti obrat, povratak prvoj ljubavi, tako da najprije priznamo svoje pogreške, zatim da se pokajemo, potom da se od sada odlučimo gledati pozitivno, sabirati se i popraviti zlo koje smo činili.
Oprostiti u 4 koraka – ići u duhu k onima koji su nas povrijedili i reći:
1. Opraštam ti i neću ti se osvećivati.
2. Oprosti i ti meni, i ti odustani od svoj osvete i ljutnje i šutnje.
3. Lijepo je što postojiš, ne samo da ti opraštam, nego želim i surađivati s tobom i bit ćemo novi!
4. Stvoritelju moj, zahvaljujem za ovog čovjeka.
Ispraviti ili iscijeliti svoju sliku o Bogu – svaki čovjek je svjestan Stvoritelja koji je istina, ljubav, dobrota i ljepota. Potrebno je mijenjati svoju sliku o stvarnosti, a upiti sliku o tome kakav je bitak, usmjeriti se na ljepotu prirode, otkriti svoju ljepotu.
Gledati svoje zdravlje kao projekt – gledati sebe kako idemo u zdravlje i više nemamo problema koje smo prije imali.
Misliti i govoriti zdravo – „Ja sam zdrav/-a, od sada će biti dobro…“
Upisivati nove vizije u svoj genom – ono što upisujemo u sebe to će nam se i događati. Prema epigenetici – novoj grani neuroznanosti, zapisi u našim genomima nisu naša sudbina, već mi upisujemo u sebe ono što želimo da nam se dogodi, upisujemo placebo ili nocebo efekt. „Upisati“ u svoje stanice odluku da ćemo uspjeti u životu i raditi dobro.
Sjetiti se smisla svog života – reći sebi: “Znam, iz raja sam izašao/la, i u raj se vraćam.“; usaditi u sebe tu viziju. (Time ćemo izići iz besmisla!)
Sjetiti se da smo potekli iz ruke Stvoritelja – „Potekao/-la sam iz temelja svega što postoji, iz duha kao takvoga i imam svoje dostojanstvo!“ (Ovime liječimo dostojanstvo svoje osobe.)
Otkriti svoje talente – otkriti što trebamo raditi u životu, koje je naše specifično djelovanje i vizije.
Osloboditi se krivice – tako da učinimo neko dobro: obrišemo nekome suzu, ohrabrimo nekoga, utješimo, donesemo nekome nešto lijepo… Time se spajamo s bitkom i više nas nitko ne može okrivljavati.
Vrednovati čovjeka – uočiti svoju vrijednost i ljepotu i drugima pomoći u tom, ukazivati im njihovu vrijednost, sposobnosti i sve što je dobro i lijepo na njima. (Ovo je lijek protiv depresije i suicida.)
Uvježbavati vrline i kreposti – protiv poroka i ovisnosti borimo se tako da kao novu „ovisnost“ upišemo nešto suprotno, slobodu, radost novog dobitka, neki uspjeh.
Predati u ruke Stvoritelja sve krivnje, predrasude, navezanosti – doživjeti da smo sve predali Stvoritelju i kako sada transcendentali ulaze u naš život i uništavaju sve negativno što je bilo.
Zaštiti se ljubavlju Stvoritelja – ako nas je netko napao, prijeti nam, ili nam prijeti propast na poslu ili da će stradati netko nama drag, osjećamo da nemamo čvrsto tlo pod nogama, ako ne možemo spavati i sl., možemo se zaštititi ljubavlju bitka tako da osjetimo: „Ulazim u bitak, želim biti dobar, neću misliti na zlo i na ono što mi netko prijeti, nego na dobro. Moj Stvoritelj je osoba i on me ljubi i uništiti će moje neprijatelje; biti će neprijatelj mojim neprijateljima i prijatelj mojim prijateljima.“
Počnimo čitati Sv. Pismo, osobito evanđelje!
Naučiti se sabirati – gledati svog Stvoritelja dugo u oči.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Znakovi vremena – Što treba napraviti? Tomislav Ivančić