Ljeto se zahuktalo, mnogi su na zasluženom odmoru, a neki su aktivni u odmoru i šalju svoja iskustva sa susreta koji se dogodio početkom srpnja. Djelimo jedno od njih sa željom da nas sve potakne na praktičnije ljeto.
Četvrti dan međunarodnog susreta dio programa je bila molitva za nutarnje iscjeljenje koju je vodila naša evangelizatorica. Dan prije sam zapisala u svoju bilježnicu velikim slovima: “JA ĆU SE PROBITI DO ISUSA!” Nakon zapisane rečenice od voditelja Ivice Lulića:
“Na što želim potrošiti ostatak svog života?”
U trenucima molitve opuštam se, želim do Isusa, slušam Ljerku, sjećam se svog djetinjstva i doživljavam kako je Isus bio prisutan u svakom trenutku. Želim samo malkice pipnuti Njegovu haljinu. U tom trenutku osjetim da mi Isus pristupa i stoji ispred mene u snježnobijeloj haljini s puno, puno materijala, laganog kao gaza. Pogled i srce mi je samo na haljini, a glavu ne podižem da vidim lice, jer sam trenutno sva u haljini Isusa. Suze teku, ali radosna sam jer znam da ovo dugo čekam i znam, doživljavam da me moj Liječnik liječi.
Mir i Njegovo praštanje.
Osjećam mekoću materijala i sigurnost, znam da sad Ti stojiš za mene i nitko mi ništa vise ne može. Nisam znala da ćeš mi tako neočekivano doći. Prolazimo zajedno moje djetinjstvo, mladenaštvo ,moj brak, moj život. U svemu si.
Otkrivam ti sve rupe na mojoj duši. Puštam Ti da radiš što hoćeš. Nestaju moje krivice, sve si Ti izbijelio i oprao. Ogrnuo si me svojom snježnobijelom haljinom i tako posvetio.
Sad znam da imam sklonište kad navale bure i oluje. Primjećujem da je Tvoja haljina velika i da ima još dovoljno materijala za druge. Znam da ti uvijek mogu doći i sakriti se od sebe, svijeta i zamotati se u mekoću tvoje haljine, dok oluja ne prođe. Po završetku moltve prilazi mi Katica, grli me i zahvaljuje, govori mi: “On je rekao: Gdje su dvojica ili trojica u moje ime i ja sam s njima, idemo zajedno zahvaljivati i slaviti Gospodina.” Puštam se Isusu i Katici i bas mi je lijepo, a u srcu onaj ŽAR koji su nam poželjeli na početku susreta.

Sad znam da ću se uvijek sklanjati u Tvoju haljinu dok je more uzbibano i ne prođe protivan vjetar. Kad izađem iz Tvoje sigurnosti, šalji me u svijet jer se više ne bojim, ta rekao si:
“Odvažni budite, Ja sam. Ne bojte se.” Mk, 6.
Molim te kad dobijem Tvoju snagu, daj da obletim cijeli kraj i donosim bolesnike k Tebi i neka se bar mrvicu dotaknu tvojih skuta.
Da ne zaboravim naglasiti nešto što je jako bitno, a to je da sam Ja donijela odluku – Probiti se do Isusa, ali on je bio brži probio se do mene.
Bila sam kao ona žena koja je bolovala od krvarenja.
Ankica Maurus, 2.točka formacije.