Piše: Anka Severin, hagioasistentica CDP Zagreb
Zdrave ili dobre misli stvaraju zdrave riječi, a zdrave ili dobre riječi čine moralno djelo. Zdrave misli obnavljaju mozak, dok ga negativne razaraju. Zdrave riječi oporavljaju psihu, a negativne psihu uništavaju. Moralna djela obnavljaju kompletnog čovjeka, a nemoralna djela umanjuju zdravlje cijelog čovjeka. Tako je govorio profesor Tomislav Ivančić. Nameće mi se pitanje zašto je djelo nazvao moralno djelo, a ne zdravo ili dobro djelo, kao što su zdrave ili dobre misli i riječi? Kad malo razmislimo, dolazimo do odgovora da ljudi čine puno dobrih djela, no ta djela često nužno nisu moralna. Moral je više od etike. Moral se temelji na dubljim spoznajama vjere, na informacijama iz Izvora postojanja. Moral zahvaća cijelog čovjeka, podiže ga na duhovnu razinu i izgrađujući ga, zahvaća društvo. Etika se temelji na ljudskoj spoznaji i filozofskom istraživanju, povezana je s psihofizičkom dimenzijom čovjeka.
Cijelo čovječanstvo vapi za duhovnim zdravljem i ne može u potpunosti izvršiti zahtjeve morala, te se čovjek zbog toga osjeća krivim, opravdava se i rijetko odlučuje za novi početak. U naša djela može se uvući nešto drugo, a to je zlo, poput zlih nakana i zlih navika. Zle nakane i navike lako izigraju čovjekovu volju i navuku ga na nemoralna djela. Borimo se za zaštitu biljaka i životinja, a čovjek u utrobi majke napadnut je i nezaštićen. Govori se o ekološkoj hrani, a ništa se više ne može proizvesti ako nije tretirano pesticidima i herbicidima. Govorimo o čistoći stana, odjeće, obuće, često se kupamo, peremo kosu, a rijetko držimo do čistoće savjesti i čistoće čovjekove spolnosti. A savjest, koja je glas bitka kako kaže Arthur Jores i organ smisla po Viktoru Franklu, rijetkim je ljudima pravilo života. Isto tako, ako smo skloni govoriti o bolestima, onda se u nas uvlači bolesna volja i ona se ispunjava. Tako postajemo nemoćni za dobro i upadamo u nove prijestupe i unutarnji i vanjski nemoral. Unutarnji nemoral nije opasan za okolinu, ali je čovjek razoren u sebi. Vanjski nemoral očituje se time da čovjek prijeti, agresivan je i čini svakakva zla te često završi u zatvoru. Kad smo nemoralni, nezainteresirani, mlaki, zakočeni, mislimo da je bolje ništa ne činiti, nego moralno činiti, onda upadamo u krivnju, strah, ovisnost i depresiju.
Moralno djelo je duhovni lijek
Misao je nevidljiva, ali je živa u nama, skoro da ju možemo opipati. Riječi počinju stvarati kad ih izgovaramo ili napišemo. Odjednom nastane tekst, nešto živo, nadahnuto, poučno, ozdravljujuće i dugovječno. Iz izgovorenih riječi mogu nastati moralna djela, ali tek onda kad naša duhovna duša prima duhovne lijekove i ozdravlja.
Slobodna volja je duhovna sposobnost, a duhovni lijek za slobodnu volju je moralno djelo. Što u slobodi odlučimo postaje naša sudbina, pa se može reći da je bit slobode u v i j e k izabrati ono što je dobro i istinito. Sloboda je u izboru vlastitog puta. Osoba koja je u zatvoru ili zarobljeništvu, koja je izgubila obitelj, dom ili domovinu, iako izvana nije slobodna, ona je iznutra slobodna. Iznutra je slobodna u moralnim odlukama i djelovanju, u zdravom razmišljanju, u traženju smisla života, u povezanosti sa Stvoriteljem, ali i sa svojim voljenima. Unutarnju slobodu nitko ne može oduzeti, ona je pravo bogatstvo čovjeku. „Posljednja ljudska sloboda je izbor stava“, davno je napisao Viktor Frankl.
Hagioterapija praktično
Pod riječju moralno djelo ne misli se samo na ono vidljivo, već i ono nevidljivo. Kako činiti nevidljivo?
Sjeti se da postojiš i da si dobro došao na ovu zemlju. Zemlja te primila i nosi te. Roditelji su te primili; mogli su misliti i govoriti da nije vrijeme za tebe, no svejedno su dopustili da živiš. Pogledaj oko sebe, koliko ljepote? Sava, Bundek, Jarun, Medvednica, Gornji Grad, Kaptol, Ilica. Pogledaj koliko ima ljudi oko tebe! COVID maske sakrile su lica ljudi, zagledaj se u oči. Oko je ogledalo duše. Polako postani svjestan da te neka topla, blaga i nježna ruka spustila na ovu zemlju. Nečije srce kuca za tebe, Netko ne spava i brine o tebi. Broji ti otkucaje srca, diše u tebi, kola krv u tvojim venama.
Stvoritelju si ti važan. Postani svjestan da si potreban, da si osoba. Ovaj svijet je bio stvoren i samo za tebe. Vidi kako si odvažan, hrabar, podigni svoja ramena, svoju glavu, muškarac si. Zapazi koliko si otmjena, ženstvena, ljubazna, blaga, ti ženo. I znaj da sve stvoreno gleda u tebe, a ti se zagledaj u Stvoritelja. On je tvoj početak i Ljubav iz koje si stvoren.
Ako te muči krivica: Priznaj da si krivo činio, zažali i odluči činiti moralno dobro.
Imaš strahove: Spoznaj da si čovjek, da si osoba, da si vrijedan. Uđi u povjerenje, a to znači osloniti se na Stvoritelja jer te on poštuje, vrednuje, ljubi i sačuvat će ti život, sačuvat će ti savjest i uz njega možeš rasti. Sav mu se predaj, sav do kraja. Reci Stvoritelju: „Sav sam Tvoj!“
Ovisan si: Sjeti se da te Netko i takvog kakav jesi bezuvjetno ljubi. Nastani se u dobroti. Donesi odluku za moralnost. Reci „DA“ slobodi, zaželi biti slobodan. Govori si: „Slobodan sam!“
Depresivan si: Sjeti se svog dostojanstva. Dostojanstvo ti je darovano, nitko ti ga ne može oduzeti. Dobrota je tvoj zaklon i sigurno tlo, i stup koji te štiti. Zatim, u duhu idi do osobe koja te uvrijedila ili nanijela patnju, traumu, i praštaj. Praštanje je izvrstan lijek. Pokušaj ovako: Opraštam ti, daj oprosti i ti meni. Lijepo je što postojiš. Zahvaljujem na tvom životu. Zahvaljujem na prilici što mogu duhovno ozdraviti. Vjerujem i očekujem dobro. I znaj, tvoj život ima smisao. A smisao života već imaš kad prihvatiš sebe takvog kakav si.
Ima još nešto lijepo za tebe, poradi na svom karakteru: budi vjeran, učini ono što si obećao. Budi pravedan i ne procjenjuj druge ljude prema svom osobnom interesu, već s ljubavlju kojom ga gleda Stvoritelj koji ljubi svakog čovjeka. Potrebna ti je i blagost da reagiraš mirno i u tom miru potražiš pravo rješenje za teškoće koje su te snašle. Treba ti ustrajnost jer to je vrlina koja ti omogućuje da do kraja radiš na dovršenju nekog posla ili zadatka. Svakako budi čestit, to je sposobnost da uvijek činiš moralna djela…
Ovo sve do sada rečeno nisu moralna djela, nego je to tek priprema za moralno djelo. Izlaz iz patnje je činiti, a ne samo misliti, govoriti, odlučivati se. Čineći moralna djela ulazimo u duhovnu stvarnost. Neki mudar čovjek je rekao: „Ako ne možeš učiniti sve ono što želiš, čini ono što možeš“. Čini, bez očekivanja da drugi ljudi trebaju isto činiti tebi.
Moralno djelo uvodi nas u Bitak, u duhovno zdravlje, otklanja krivnju, oslobađa od straha, ovisnosti i depresije. Kad činimo moralno djelo, nadomještamo ono što duhovnoj duši nedostaje, a onda primamo snagu duha, ali i otkrivamo darovane nam talente.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
