Tomislav Ivančić, Hagioterapija u susretu s čovjekom
Stvoritelj voli čovjeka ne zato što je čovjek dobar, nego zato što je On dobar i milosrdan. On uživa u praštanju.
On je iz ljubavi i simpatije prema konkretnom čovjeku stvorio čovjeka. Kad mu čovjek postaje neprijatelj svojim svojevoljnim grijehom, On ga ne ostavlja u smrti i krivici, nego ga sam oslobađa iz njegova zatočeništva u grijeh. On je svakoga čovjeka htio, želio, odlučio stvoriti, volio ga i ostaje mu vjeran u ljubavi. To je prva i najvażnija spoznaja čovjeka. Nema neželjenih ljudi, nema nevoljenih ljudi. Ima netko tko te vjerno voli i čeka na tvoj pogled i vapaj da ti pomogne. To je temeljna stvarnost svakog čovjeka, to su naši korijeni i izvori naših života.
Što se jače to čovjeku posreduje, to će jače i prije on moći načiniti odluku da vjeruje i da se osloni na Stvoriteljevo povjerenje.
Doživljaj ljubavi nije samo neko iskustvo, a još manje romantika, nego osnovna stvarnost čovjekove egzistencije koja traži odluku za prihvaćanje te ljubavi. Odluka je na tom putu ljubavi jako važna. Ljubav je odluka, bilo da je se daje ili prima. Toj odluci pomaže sve u čovjeku, kako osjećaji, tako i prirođenost i ljepota ljubavi.
Ljubav je vrhunska i prva vrednota. Čovjek je stvoren, međutim, kao slobodno biće, ali koje je ograničeno u svojoj slobodi, te ne doživljava slobodu uvijek kao moć za dobro, nego i za prividno dobro, te stoga treba odluku i u toj temeljnoj stvarnosti svojeg postojanja.
Sloboda je čovjekova vrhunska sposobnost i njegova sudbonosna moć. Za slobodu je čovjek stvoren i za nju oslobođen Kristovim otkupljenjem. Samo po slobodnoj odluci čovjek ostvaruje sve svoje čežnje i svoje perspektive i mogućnosti. Vjera je odluka, kao i nada i ljubav.
Dvoje zaljubljenih ne ide u brak jer se vole, nego jer su zbog zaljubljenosti odlučili ući u brak. Zato i put ljubavi treba voditi unutarnjoj odluci da se prihvati Ljubav.
Meditacijske, verbalne i druge forme na putu do zdravlja duha služe u konačnici toj čovjekovoj odluci, da ona u njemu sazrije i da se počne ukorjenjivati. Nebo te zove, a na čovjeku je da se odazove. On te stvorio bez tvoje odluke, ali te ne spašava i ne vodi u zdravlje bez tvojeg odaziva, bez osobne odluke.
Ta odluka bit će različita kod različitih ljudi. Kod djece će biti intuitivna, kod odraslih često racionalna, kod drugih osobna, intelektualna, kod jednih prevagnu interesi, kod drugih simpatičnost Stvoritelja i njegova zova.
No svi, pa i mentalno bolesni, sposobni su za tu odluku. Ona se ne mora vidjeti izvana. Iznutra se jače događa.
Meditacija
Moraš si svaki dan uzeti vremena za sebe i tišinu. Život se razvija samo u tišini, u miru. Zlo je grubo; stvara buku, uznemiruje. Dobro te sabire, utiša, smiri, daje smisao i omogućuje razvoj.
Opusti sve dijelove tijela, mirno diši, sjedi ugodno, kao da se stotinu godina ne moraš pokrenuti. Usmjeri oči duha samo na ljubav, dobrotu, smisao, istinu i zdravlje duha.
Osluškuj za čim ti čezne duša. Što ti govori cijeli tvoj organizam? Što ti je ovaj čas najvažnije? Kakav bi želio biti? Što bi htio promijeniti, što izliječiti?
Nakon nekog vremena sjeti se gdje si, tko te drži u postojanju, u čemu stoji cijeli svemir, što je ili tko je Bitak. Netko dobar i nježan htio te je, izveo te u postojanje, zagledan je u tvoje lice, želi čuti što hoćeš da ti učini.
Bezuvjetna ljubav naginje se nad tebe. Kamo god pošao, gdje god bio, ma što činio, On je uvijek uz tebe i drži te u postojanju. On samo jedno želi: da budeš sretan i da mu onda možeš biti zahvalan.
Upijaj njegovu prisutnost, zagrli ga, stopi se s njime, neka te On posve prožme…
Sada gledaj kako se obnavlja tvoje zdravlje.
Počinje s duhovnim i širi se na cijelo tvoje biće. Gledaj se zdrava. To je tvoj projekt; gledaj sebe u zagrljaju Ljubavi i Povjerenja.
Prepusti se toj svježini života, tom lahoru zdravlja i stvaralaštva, tom smislu života i rada. A onda nakon pola sata izađi iz meditacije i pođi u svakodnevicu.
Sve će biti dobro, jer si udario čvrste temelje svome životu i radu s ljudima.
