DAR JEDNI DRUGIMA
Darovani smo jedni drugima. Sve nam je darovano: obitelj, priroda, more, ptice koje nam pjevaju, sunce koje nas grije, kiša i voda koje nas peru, nečiji topli osmijeh, cvijeće, hrana, vrhunske knjige, slike i mogli bismo tako u nedogled nabrajati.
Kada smo dolazili na ovu Zemlju ništa nismo donijeli, čak niti vrećicu bombona. Stvoritelj nas je želio i stvorio te nam darovao druge na našem životnom putu kako bismo ostvarili životnu zadaću koju je On upisao u naše biće. Darovani su nam i naši talenti i sposobnosti kojima možemo sebe ostvariti u ovome svijetu.
Možda imaš iskustvo, dragi prijatelju, da ti drugi više odmažu nego pomažu ali svaki je čovjek dar. Također i oni koji su nam teški i nepodnošljivi, od kojih bi najradije pobjegli ili se pravili da ih ne vidimo. Uz njih najbolje učimo praštati i postajati pobjednici nad zlom. Praštajući, ljubeći i pomažući drugome, mi zapravo najviše pomažemo sebi, a imajući razumijevanja za druge, mi najviše razumijemo sebe. Čovjek je naše nebo ili pakao. Nama su potrebni drugi kako bismo razvijali ono što je u nama, svoje talente i sposobnosti, kako bismo ljubav i nježnost koju smo primili od Stvoritelja dijelili dalje jer inače to ostaje u nama kao zakopano blago.
Jesi li, dragi prijatelju, svima oprostio ili ima netko koga izbjegavaš, zaobilaziš i prelaziš na drugu stranu kada ga vidiš? Što misliš, jesi li u dobrim odnosima sa sobom i s drugima? Gledaš li na druge ljude kao na dar ili muku?
Na meni je hoću li prihvatiti ljude koji su mi darovani ili ću stalno prigovarati, mrmljati i gledati njihove mane. Jedina osoba koju mogu promijeniti sam ja, a drugi se mijenjaju tek kada se ja promijenim prema njima. Ne postoji drugi put, nego samo put praštanja i ljubavi. Na tom putu je važno činiti dobra djela, djela ljubavi i praštanja jer to je ono što ostaje zauvijek. Po tome će nas drugi pamtiti.
Dragi prijatelju, ovaj današnji dan i članak darovani su ti!
Ti si meni dar i da tebe nema, ja ne bih imala kome pisati ovaj članak! Hvala na tako lijepom daru!
Rođena u Zagrebu. Po struci mag. prometa. Kao član Zajednice ZMR se nalazi u četvrtoj točki formacije te je na putu izobrazbe i pripreme za hagioasistenticu. Sve ono za čim je čeznula pronalazi u radu i djelu prof. Tomislava Ivančića s kojim se prvi puta susreće 2016. godine. Od tada ne prestaje istraživati, čitati i proučavati profesorovu bogatu ostavštinu. Na KBF-u je završila program cjeloživotnog obrazovanja „Teološka kultura. Zaposlena je te u svoje slobodno vrijeme voli učiti strane jezike.
