Iskustvo čitanja knjige „Bolji svijet“ prof. T. Ivančića
“Moje misli su me sputavale. Dopustio sam da negativne misli načine u srcu gnijezdo i da tamo nemoć, rezignacija, strah i samosažaljenje legu svoja otrovna jaja.”
Svi razlozi što ih profesor spominje u tekstu kao izvor straha i rezignacije u godini 1988. su isti kao i danas. Piše profesor u knjizi da novine već duže vrijeme donose vijesti koje govore da nam nema pomoći i da hitamo prema samouništenju. Sve to identično je i danas samo intenzivirano dramatičnim pisanjem AI i objavama u puno većem obimu. Svi problemi koje profesor nabraja jednaki su ovim današnjim: otapanje ledenjaka, suša, viroze, glad, kemijski i nuklearni otpad…Čitajući profesorov tekst vidim da je prošlo 38 godina od tada i ni jedna jedina stvar se nije promijenila. Kako to?
Lijepo piše u Svetom Pismu, Propovjednik 1, 8-11 „Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale. Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem. Ima li išta o čemu bi se moglo reći – Gle ovo je novo! Sve je već davno prije nas postojalo. Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći.“
Sve je mučno – kaže propovjednik, a kaže i profesor i ja se slažem s njima kad čitam te katastrofalne vijesti.
Kad se pak vratim u 1988. godinu mani je tada bilo 17 godina i ništa od navedenih katastrofalnih očekivanja mene nije ni zanimalo ni morilo. Moje misli su tada bile usmjerene na moj izgled, na izlaske s društvom i nešto malo na školu. Moglo bi se reći da su moje misli bile zaokupljene puno ljepšim stvarima nego profesorove ali je vidljivo da su i profesorove i moje misli bile pod velikim utjecajem vanjskih podražaja. Misli se rađaju i nadograđuju na ono što vidimo, čujemo i doživljavamo.
Kaže profesor – „…dopustio sam negativnim mislima…“ Ako im dopustimo one će za čas pod pritiskom sumornih i negativnih vijesti onečistiti naše srce. Zašto mi se nameće riječ onečistiti? Valjda zato što sam puno izloženija negativnim vijestima nego pozitivnim ili možda zato što od negativnih osjećam ugroženost za svoj ionako ugroženi život u ovom Kneževstvu kneza ovoga svijeta.
I onda… Kamo pobjeći iz te bezizlaznosti, počeo sam razmišljati? Je li to neizbježna mat pozicija? Ima li izlaza?… Trgnuo sam se i rekao samom sebi da mora postojati neka nada, ali sam osjećao nemoć da tome povjerujem. Mora postojati izlaz!
„Ne suobličujte se ovome svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabrati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.“ (Rim 12,2)
Zlo želi po svaku cijenu ostati u čovjeku i zavladati svijetom. No, mi nismo stvoreni da bi ispunjavali želje Zloga. Mi imamo izbor, odluka je na meni, hoću li pristati na misli koje razaraju moju egzistenciju ili ću svoje misli usmjeriti na Egzistenciju. Sve u meni želi pristati uz nemoć, strah i rezignaciju iako već imam životno iskustvo da nema situacije i okolnosti koja se ne da nadvladati ali uz uvjet da moji postupci budu što sličniji Isusovim. Treba prihvatiti činjenicu da su mi okolnosti zadane ali ne i način mog reagiranja na njih.
Isus kaže – molite i dobit ćete – pravi odgovor, ispravnu sliku, djelotvornu opciju.
Blagoslov je upravo takva molitva. U prvi mah zbog zbunjenosti i ljutnje ne znam što bih i kako izgovorila ali čim krenem blagoslivljati riječi se same poslože. Nekad doista imam osjećaj da se Netko drugi koristi mojim jezikom i ustima u izgovaranju blagoslova. Na meni je samo da umjesto bijesnog i glasnog izlijevanja žuči odlučim mirno izgovoriti – Gospodine, molim te izlij svoj blagoslov na mene, na…
Ponekad taj blagoslov traje i nekoliko minuta, a za to vrijeme mi se u pamet dozove razlog zbog kojeg mi je ta situacija toliko mučna i zašto ju ne mogu mirno i bez bunta zaobići. Ponekad je izgovaranje blagoslova kratko ali osjetim ga poput zrake sunca koja se probija kroz malu pukotinu u zidu mojih emocija da bi razbila tamu moga srca.
Vjerovati u Boga, nadati se dobru pa i protiv svih prognoza, ljubiti kad te zapljuskuje mržnja, to donosi blagoslov.
Ti si ono što vjeruješ, a vjeruješ ono čemu se nadaš.
Kutina, Ruža Vukadin
Kako se učlaniti i sve informacije možete pročitati na linku ispod:
